Nemalo su se iznenadili u Odjelu unutarnjih poslova u lipnju 1954. godine. Tada je u njihove prostorije ušao Stjepan iz Sigeca, kako bi javio da je živ i zdrav.
On se, naime, kao bivši ustaša, bojao javiti organima vlasti zbog straha od odmazde. On se od 1945. godine, kada je pobjegao iz zarobljeništva i tajnog dolaska kući, skrivao na svom tavanu. Stjepan im je tada ispričao kako je 1945. godine kao ustaša bio zarobljen kod Slovenjgraca. On kao i cijela njegova jedinica.
Skrivao se na tavanu
Poslije zarobljavanja bio je otpremljen u Karlovac, odakle je u srpnju 1945. pobjegao. Potajno je krenuo kući, a kretao se samo noću. I to daleko od glavnih putova i komunikacija, hraneći se samo sirovim poljskim plodovima, zelenim bundevama i kukuruzom. U rujnu je stigao kući u Sigetec. Poslije toga se cijelo vrijeme, sve do do prije nekoliko dana, skrivao na tavanu.
– Ja sam se još prije dvije godine htio prijaviti organima Narodne vlasti, ali me moja majka odgovorila od toga. Tako sam ostao na tavanu još dvije godine preko svoje volje – izjavio je on prilikom prijavljivanja, o čemu su pisali kolege iz Glasa Podravine.
Bio je odmah pušten na slobodu, dodali su, poslije čega je, razumljivo, radostan i sretan otišao svojoj kući. Ovaj put ne na tavan.