Bune se stanovnici, vikendaši i vlasnici nekretnina na Šoderici. Nekad mjesta istog imena, a danas ulice u sklopu Legrada. Ulice udaljene 12 kilometara od samog mjesta.
Muči ih urbanistički plan, muči ih činjenica da su, kako sami kažu, kupili zemljišta nekih davnih godina upravo zato što se nalaze “prvi red do jezera”, a danas ih, kako navode (o.p. imena poznata redakciji) ljuti činjenica što njihovu zelenu livadu načelnik Ivan Sabolić želi prodati i pretvoriti u građevinsko zemljište.
– Došlo je do izigravanja demokracije kad se 2019. godine krenulo u promjenu prostornog urbanističkog plana. Rečeno je da je oglas o tome objavljen u riječkom Novom listu. Sad si vi mislite ako netko u Legradu mijenja prostorni plan, koliko je onda logično da obavijest o tome bude objavljena u takvom mediju – rekla je na samom početku jedna od sugovornica te dodala kako je urbanistički plan donesen, ali kako kaže, mimo zakonskih okvira.
Spomenuta zelena ili izletnička livada, kako je mnogi zovu, upisana je u prostorni plan u sklopu čestice 310/1, a prema aktualnom prostornom planu postala je građevinsko zemljište, navode naši sugovornici. S druge strane iz općine Legrad doznajemo kako je manje od četvrtine te čestice ušlo u stambenu zonu.
– Čim smo vidjeli da je izletnička livada pretvorena u građevinsko zemljište, odmah smo počeli kopati. Naravno, pismenim putem smo zamolili načelnika da još jednom razmisli o tome i u tom prvom spisu priložili smo popis od 60-ak osoba koji su ujedno i vlasnici nekretnina na Šoderici i koji su zamolili da ta livada ostane izletnička livada – rekli su i dodali kako su napomenuli da prostorni plan nije donesen u skladu s propisima.
Pitali smo načelnika Sabolića što on kaže na navode nezadovoljnih sugovornika koji nisu sretni činjenicom da njihove kuće više neće biti prvi red do vode.
– Što je pojam “izletnička livada”? Ako se govori o čestici 310/1 k.o. Legrad, ista ima 74569 m2, a dio te čestice, odnosno manje od četvrtine, ušao je u stambenu zonu. Na istoj površini komunalno će se urediti infrastruktura (cesta, struja, voda), a ostavlja se mogućnost gradnje dječjih igrališta, ugostiteljskih i rekreacijskih sadržaja. Nadalje, “izletnička livada” bila je u športsko – rekreacijskoj zoni do sada te su se na njoj mogli graditi sportski tereni, npr. stadion ili sportski kamp. Gdje su tada ti vlasnici bili kada se donosio prethodni dokument. Livada ima 150 metara i neće prve vikendice uopće fizički doći do vode, već će ostati dovoljno prostora za sve ostale sportske i rekreacijske sadržaje – rekao je načelnik Ivan Sabolić.
Više od 150 osoba potpisalo je peticiju kojom su poručili kako ne žele da se ova livada pretvori u građevinsko zemljište. Potpisali su je i razni izletnici, a ne samo vlasnici nekretnina na Šoderici. U rujnu 2022. godine pokrenuta je treća rasprava na temu donošenja prostornog plana i sve su održane u okvirima zakona.
– Pitanje je koja je svrha njihova održavanja ako 150 ljudi kaže da ne žele nešto, a načelnik kaže ‘e pa hoćemo’. Ono kaj je zanimljivo jest da se javne rasprave na ovu tematiku provode od 2018. godine, a zakonom je jasno definirano da se u roku od tri godine od pokretanja javne rasprave prostorni plan mora donijeti ili se mora usvojiti postojeći – kažu nezadovoljni sugovornici.
Dodaju kako ih iznenađuje upornost kojom se želi progurati taj prostorni plan i “uništiti” zelena livada, ujedno i jedina veća parcela koja je dosad bila dostupna većem broju ljudi.
– S druge strane, mi smo kupovali građevinska zemljišta kraj te livade na javnom natječaju i tko je ponudio više taj je zemljište dobio. Dakle, svi mi smo, da bismo bili u prvom redu, platili višu cijenu za zemljište, a sad kad smo si izgradili kuću, sve uredili, napravili okućnice, e sad načelnik želi postaviti još dva reda ispred nas. Pa nikad ne bismo gradili tu kuće da prvenstveno nismo uspjeli kupiti zemljište u prvom redu. Ja si ne mogu zamisliti da mi idućih pet godina netko drnda s miješalicom ispred kuće i gradi vikendicu koja je ispred moje, a ja sam ju kupila pod uvjetima da sam u prvom redu do jezera – kaže nam jedna od sugovornica.
Na kupovinu zemljišta koja su, kako naši sugovornici kažu, prvi red do vode, osvrnuo se i Sabolić.
– Već sam spomenuo da vikendice nisu prve do vode kada ima više od 150 metara, a cijenu svatko ponudi na javnom natječaju koliko želi i može. Cijene onda i danas nemaju veze te nitko napismeno nema da se ispred njegovog objekta neće graditi novi objekti. Kao što sam već spomenuo, mogao se graditi stadion ili neki drugi športski objekt te prema tome svima bi bio zaklonjen pogled u kojeg se kunu. Cijena tadašnjeg kvadrata je puno manja od današnje. Danas to zemljište vrijedi puno više nego je koštalo tada zahvaljujući povećanom interesu za nekretnine na Šoderici – rekao je.
Da bismo pojasnili ove navode, recimo kako je načelnik dodao kako je cijena čestice “prvi red do vode” nekad bila 72,58 kuna po kvadratu, a danas peti ili šesti red do vode, ako govorimo u kunama radi lakše usporedbe, iznosi na primjer 104,56 kuna po kvadratu.
– Prema toj teoriji, ovi koji su danas kupili čestice iza navedenih više plaćaju cijenu zemljišta nego bilo tko u prvom redu – poručio je Sabolić.
Nezadovoljni vikendaši i vlasnici nekretnina spominju nam i kako su nedavno dobili obavijest da mogu dokupiti zemljište ispred svojih kuća. Cijena po kvadratu zasad nije određena, ali im je rečeno da mogu kupiti ukupno 130 kvadrata te se osjećaju prevareno i ljuti su.
– Kome normalnome pada na pamet da kupi kuću u prvom redu do vode pa da onda završi u trećem redu? Zašto smo mi plaćali gradilište u prvom redu do vode daleko više od one osnovne cijene? Zato što smo htjela biti u prvom redu – rekli su.
Načelnik Sabolić osvrnuo se i na navode o gore spomenutom dokupu zemljišta od ukupno 130 kvadrata po vlasniku nekretnine.
– Nikome nije to ponuđeno, svi vlasnici vikendica i okućnica na Šoderici imaju mogućnost proširiti svoje okućnice pa time i ti koji se bune, kako bi se povećala funkcionalnost, a smanjila nelogičnost postojećih čestica i okućnica. Više od 100 vlasnika objekata na Šoderici iskazalo je interes za to te će se sukladno mogućnostima svima udovoljiti. Među tih 100-tinjak vlasnika su i ovi koji se bune, jer bi i oni širili svoje parcele. Postupak povećanja okućnica nema veze s prostornim planom uređenja Općine Legrad, niti je kome ponuđeno da će se tako spriječiti gradnja na čestici koja je predmet ovog teksta. Sve čestice prodavale su se i prodavat će se na javnom natječaju i može se javiti svaka osoba sukladno propisima RH i EU. Početnu cijenu određuje sudski vještak. Građenje je propisano Prostornim planom Općine Legrad – nadovezao se načelnik.
Prodaja zemljišta koja su i desetljećima u sastavu nečijeg dvorišta druga su problematika koju navode stanari i vikendaši jezera Šoderica. Tako je jedan vlasnik nekretnine nedavno vodio sudski spor, odnosno podnio tužbu za smetanje posjeda, a tužbu je izgubio. Općina Novigrad Podravski prodala je česticu zainteresiranom kupcu, a ta čestica, govori nam nezadovoljni sugovornik, dio je njegova dvorišta.
– Općina je odlučila da će na nama zaraditi pa su dvorišta koja mi kosimo i održavamo od 1985. godine prodali pod građevinska zemljišta jer žele napraviti od Šoderice Vir. Projektant gospođe koja je kupila tu parcelu rekao je kako je neiskoristiva, a na stranici Informacijskog sustava prostornog uređenja vidljivo je da to zemljište, moje dvorište, nije označeno kao građevinska čestica – kaže nezadovoljni vlasnik nekretnine na Šoderici.
– Bilo bi mi drago da financijski Šoderica bude kao Općina Vir, tada bi svi bili zadovoljni. S druge strane, ono što nije dobro u Općini Vir je ilegalna gradnja, koja je primjer prostornog neplaniranja. Općinsko vijeće Općine Legrad upravo je donijelo Prostorni plan s ciljem da se takva gradnja prevenira. Svjedoci smo da dio ljudi iz prvog reda česticu 310/1 k.o. Legrad koristi kao privatne okućnice, te njima ovakvi dokumenti ne idu u prilogu – osvrnuo se i na ove navode načelnik Općine.
Dodajmo kako je spomenuti sugovornik trebao dokazati svoj zadnji mirni posjed, što znači da je on zadnja osoba koja je održavala to prodano dvorište (česticu) i ujedno zadnja osoba koja je ‘uživala’ taj prostor.
– Načelnik je djelomično pošteno sve to i odradio. On je svjedočio i na pitanje tko je održavao tu česticu rekao da pretpostavlja da je ta čestica u planu za održavanje od strane općine Legrad, ali da on ne zna tko je to održavao. Sud je to napisao u jednoj točci obrazloženja, a u drugoj je napisao da načelnika smatra vjerodostojnim svjedokom i da mu vjeruje da je to održavalo komunalno poduzeće općine Legrad. Dakle načelnik je rekao da ne zna tko je to održavao, a nakon toga sud mu je povjerovao kao vjerodostojnom svjedoku da je to održavala općina iako on to nije rekao – kaže.
Dodao je kako je sud u obrazloženju naveo da načelnik Ivan Sabolić nema nikakav interes u navedenom pravnom postupku.
– A zapravo je načelnik ispred općine prodao zemljište i kad bih ja to zemljište dobio, odnosno stekao pravo vlasništva nekretnine dosjelošću, onda bi načelnik morao vratiti gospođi koja je kupila zemljište sav novac sa svim zateznim kamatama – kaže vlasnik vikendice te dodaje kako je sve druge svjedoke koje je navedena gospođa imala sud proglasio irelevantnim, a samo je načelnik ostao relevantan.
– Svi moji svjedoci potvrdili su da smo sve ove godine, od 1997. godine, moji roditelji i ja to dvorište održavali, kosili travu, uređivali živicu. Sud je donio presudu koja nema veze s vezom i sud se vodio pitanjem vlasništva, a to su mi još dva odvjetnika potvrdila. A u pitanju prava posjeda ne postoji pitanje prava vlasništva, već postoji pitanje prava na posjed. Ti možeš imati nešto u posjedu, a ne biti vlasnik toga, a nakon određenog broja godina to postaje tvoje. Ako si djelomično pošten posjednik, što znači da si znao da to nije tvoje, ali si svejedno to održavao i nitko drugi to nije održavao, onda treba proći 20 godina da postanete vlasnik posjeda – kaže.
I drugi sugovornici smatraju kako se forsira novi prostorni plan baš zato što je općina Legrad prodavala zemljišta na kojima se ne može graditi, a da bi sad ti ljudi mogli graditi na kupljenim zemljištima, on (o.p. načelnik Sabolić) mora donijeti prostorni plan, govore nam.
Jedna od livada nasuprot njegove vikendice nekad je davno prodana ljudima, ali oni na njoj ne mogu početi graditi svoje vikendice, jer je to po prostornom planu od 1992. godine auto kamp, objašnjava nam sugovornik.
– Neka zemljišta su prodana s naznakom da se na njima može graditi vikendica, a onda kad dođete u županiju, oni vam kažu da je to zemljište predviđeno za restoran i da mogu imati i dvije vikendice, ali iznad restorana kojeg prvo treba izgraditi. Da se razumijemo, radi se o umirovljenicima koji nemaju novac za gradnju restorana, a zemljište su od općine kupili jer im je rečeno da mogu izgraditi samo vikendicu – napominju.
Sabolić je za naš portal rekao kako je sva gradnja propisana novim Prostornim planom Općine Legrad.
– Za Šodericu smo propisali poseban režim, baš zbog malih čestica, ali i da se ne grade staje, farme, kokošinjci i tako dalje, što je u drugim naseljima moguće. Isto tako ukinuti su dokumenti nižeg reda PUP i PPU Šoderice iz 1991. godine koji nisu u skladu s vremenom i prostorom. Na primjer, glavna stvar za pokrivanje krovova u tim dokumentima je azbest, što je nonsens u današnje vrijeme. Zbog tih dokumenta postojale su zakonske prepreke da netko gradi u skladu s modernom gradnjom, ali danas je to ukinuto i svi će redovno dobivati svoje građevinske dozvole u skladu s važećim Prostornim planom Općine Legrad – zaključio je Sabolić.
S druge strane, naši sugovornici dodaju na samom kraju kako nisu niti malo zadovoljni situacijom na Šoderici. Ističu kako nema javnih sanitarnih čvorova, kafića, kanalizacije. Slažu se i u tome da nema dovoljno igrališta za sve posjetitelje Šoderice, a ta dva koja postoje nisu dovoljno dobro opremljena. Spominju i kabina za presvlačenje čije stanje ne žele od srama komentirati.
