Voda dere zemlju – zemlja dere vodu – voda dere zemlju naziv je performansa Nine Martinuš koji će održati u utorak, u 17.30 sati, u Galeriji Koprivnica u sklopu izložbe Drava Art Biennale 2021.
– Počinjemo s vodstvom kroz izložbu DAB ’21., a od 18 sati izravno se uključujemo u praćenje izvedbe performansa Voda dere zemlju – zemlja dere vodu – voda dere zemlju. Cjelokupni tijek performansa bit će moguće pratiti 13 – 19 sati putem Youtube kanala – poručuju organizatori.
Rad, navode, tematizira čovjekovu potrebu za dominacijom nad promjenom.
– Putem dualističkog odnosa između vode i zemlje pokušava razotkriti čovjekovu iluziju o moći nad prirodnim procesima, prikazujući oslobođenu prirodu vode. Autorica ovim radom problematizira bitna društveno-politička pitanja koja su vezana uz prirodno i urbano okruženje: racionalna eksploatacija prirodnih resursa, održivost postojećih struktura u građevinskoj industriji koja je važan segment u funkcioniranju društva i gradbeni element… Umjetničke prakse se naglašeno bave socijalnim pitanjima i odnosima, a pitanja prostora dotiču se selektivno promatrajući socijalne odnose u kontekstu vlasništva – stoji, između ostaloga, u opisu performansa.
Više o autorici pročitajte u okviru.
Muzej grada Koprivnice podsjeća kako izložba DAB ’21. okuplja 24 autora koji kroz 26 radova interpretiraju vlastite (p)oglede o vodi u mediju slike, fotografije, skulpturalne, site-specific i interaktivne instalacije, grafike, videa, (dokumentarno) eksperimentalnog filma, performansa i intimističke knjige umjetnika. Raznolikost medija doprinosi heterogenosti izričaja i tematskih cjelina koje uključuju osobne introspekcije projicirane na kolektivnu sliku; problematiziranje fenomena prolaznosti i efemernosti, od konkretnih stremljenja ka promjeni perspektive i (ekološke) osviještenosti do ukazivanja na potrebu i neizbježnost metafizičke metamorfoze čovjeka i okoliša. Izložba traje do 24. listopada.
Nina Martinuš (Osijek, 1985.) od mladosti istražuje analognu fotografiju u Foto klubu Osijek. Završila Arhitektonski fakultet u Zagrebu 2014. godine. Tijekom prve godine studija pohađa kolegij fotografa Ivice Kiša na Odjelu Multimedija (za animirani film i nove medije) Akademije likovne umjetnosti u Zagrebu. U studentskom kratkom eksperimentalnom filmu Obiteljske kuće Johna Lautnera na filmu propitkuje odnose arhitekture i filma. Pohađala Restart, školu dokumentarnog filma u Zagrebu (2012.). Autorica je kratkih filmova Skretničari, Jokobanja. Tijekom studija bavila se proučavanjem rijeka, vode, porječja Dunava dunavskog slijeva u kontekstu kulturnog krajolika i odnosa antropogenog i prirodnog te načina na koji se čovjek odnosi prema izvoru života na ovim krajevima – rijeci Dunavu. U tom periodu razvija zanimanje za land art i okolišnu umjetnost te kao pomoćnica sudjeluje na nekoliko land art festivala u Hrvatskoj, Slovačkoj i Turskoj. U narednim godinama se posvećuje svojoj arhitektonskoj karijeri s naglaskom na gradnju od prirodnih materijala. U posljednje vrijeme bavi se zemljanom arhitekturom. Dio je neformalne međunarodne grupe EBE – Earth building Europe. Osnivačica je i članica neprofitne organizacije koja se bavi zemljom IZA – Institut za zemljanu arhitekturu.
