Koprivničanac Kristijan Kereša napustio je Filozofski fakultet zbog ljubavi prema kuhanju. Nakon završene gimnazije i dvije godine fakulteta, upisao je kuharsku školu. Danas je specijalist kuharstva, prvi kulinarski istraživač na području Hrvatske i sa svoje 22 godine najmlađi je hrvatski televizijski kuhar.
Kreativnost i edukacija kuharstvo su pretvorili u umjetnost, a percepcija kuhara kao zanimanja i dalje je podcijenjena, iako se, među ostalim, hrvatski prihod povezuje s turizmom, velik dio kojeg je hrvatska kuhinja. No, iznad svega nalazi se (ili bi se trebala nalaziti) ljubav prema onome što se radi.
Rijetko tko je dovoljno hrabar napustiti klasičnu liniju – gimnazija – fakultet – (ne)zaposlenost. Koprivničanac Kristijan Kereša napustio je Filozofski fakultet zbog ljubavi prema kuhanju. Nakon završene gimnazije i dvije godine fakulteta, upisao je kuharsku školu.
Danas je specijalist kuharstva, prvi kulinarski istraživač na području Hrvatske i sa svoje 22 godine najmlađi je hrvatski televizijski kuhar. Umjesto knjiga o hungarologiji i turkologiji, u njegovim su se rukama našle kuharice, a volja i upornost u kratkom su ga vremenu doveli do televizijskog seta IN Magazina NOVA TV-a u kojem svakog utorka pred gledateljima emisije “Ručak za sutra s Podravkom” spaja tradicionalne namirnice na moderan način.
Kako danas gleda na tu odluku, zašto misli da je Hrvatskoj potreban novi smjer kuharstva, na koji su način profesionalno kuharstvo i profesionalni sport slični? To su samo neka od pitanja na koja smo odgovore zatražili od nove hrvatske kuharske zvijezde.
Kad se javila ljubav prema kuhanju? Tko te naučio kuhati?
Imao sam sedam godina. Mama je profesionalni kuhar i puno me toga naučila, ali radila je 12 sati dnevno, dok je tata bio u Zagrebu i na neki sam način bio prisiljen kuhati. No, bilo mi je zanimljivo i automatski mi se svidjelo. Naravno, nikome se nije sviđala činjenica da klinac kuha jer to nije ‘normalno’, ali mama je shvatila da mogu pa mi je i dopustila. Tako je sve krenulo.
Kad si shvatio da se želiš profesionalno baviti kuhanjem?
Nakon druge godine fakulteta shvatio sam da nema smisla završavati nešto u čemu nikad neću biti sretan. Već pri upisu u srednju školu htio sam upisati kuharstvo, ali ako prolaziš s odličnim uspjehom onda se nameće neki klasičan slijed – gimnazija, fakultet i posao.
Jesi li ikad požalio što si otišao s fakulteta?
Ne, nikad. I dalje smatram da je to bilo super iskustvo. Puno toga sam naučio, imam drugačiju percepciju nego neki drugi kuhari koji su završili srednju školu.
Kako si postao televizijski kuhar?
U svom se poslu trudim biti što je moguće bolji. Nakon dva mjeseca rada, zamolili su me da dođem na probno snimanje u Zagreb. Prvi dan bilo je užasno. Stres, kamere, šminka… Osjećaš se čudno, ne znaš što da kažeš i kako je uopće moguće kuhati pred kamerom. No, vjerojatno sam im se svidio i sad snimam već treću sezonu.
Zašto televizija, a ne restoran?
Želja mi je jednog dana otvoriti restoran, potencijalno za 10-ak godina. Mislim da se danas ljudi u Hrvatskoj zalijeću s otvaranjem restorana kad još nisu dovoljno iskusni u samom kuhanju. Radi se i o vođenju restorana jer u gastronomiji postoji puno toga u pozadini što ljudi gledaju.
Kako bi opisao svoj stil kuhanja?
Ja sam specijalist hrvatske nacionalne kuhinje. Mislim da se ljudi previše okreću internacionalnoj hrani. Ja ju obožavam, sve je to super, ali treba poštovati našu tradiciju kuharstva i namirnica koje se koriste kod nas i od toga stvarati modernu hrvatsku gastronomiju. Svi znamo da je kolijevka gastronomije Francuska, da su oni izmislili sve tehnike kuhanja i to je zanimljivo izučavati, ali da bismo mogli napredovati, to treba prenijeti na našu kuhinju. U turističkoj ponudi, od koje živimo, postoji puno restorana koji su gotovo primitivni. Treba osmisliti novi smjer hrvatskog kuharstva, a zato su tu sve više obrazovani mladi kuhari koji žive za kuharstvo jer profesionalno kuhanje je, na kraju krajeva, način života.
Misliš li da se hrvatsko kuharstvo dovoljno promovira u svijetu?
Ne. Pričamo da imamo jako dobre sirovine, ali sve se to bazira na pršutu, par vrsta sireva, tartufima, nekoliko vrsta mesa i to je to. Moglo bi se napraviti puno više. Postoje ljudi koji istupaju i rade nove stvari, ali ako samo pet posto hrvatskih restorana ima stvarno dobru hrvatsku ponudu, dok se ostatak bazira na zagrebačkom i bečkom odresku s prženim krumpirićem i kečapom, to je nedovoljno. Svi bi se skupa trebali mijenjati i shvatiti kakve namirnice imamo te od toga stvarati gastronomsku ponudu.
Što misliš, zašto si se baš ti tako mlad probio, što te odvojilo od ostalih kuhara?
Jedan jedini razlog – motiv za postizanjem nečeg većeg. Ako radim nešto, hoću biti najbolji u tome. To vodi cilj da budem zapamćen, nakon što se prestanem baviti kuharstvom. Kad ulaze u profesionalno kuharstvo, ljudi moraju shvatiti da ako žele biti u vrhu, to zahtjeva puno odricanja. Dok drugi ljudi gledaju najnovije akcijske filmove i slušaju glazbu, ja čitam kuharice i gledam TV show-ove o kuhanju. Profesionalno kuharstvo je slično profesionalnom sportu, uz puno odricanja, sve je stvar volje i upornosti.
Što je sve potrebno kako bi postao dobar kuhar?
Uz veliku želju i trud, potrebno je razviti osjećaj za kuharstvo, dobro poznavati posebne kulinarske tehnike, razna jela, opremu u kuhinji, imati široku paletu okusa
Kad stvaraš vlastite recepte, što te inspirira?
Uvijek su to ljudi, bila to bakica na tržnici ili netko drugi. Ideje dolaze iz glave, spajam namirnice za koje mislim da bi mogle biti dobre. Tu su i TV show-ovi, kolumne, praćenje trendova kod potrošača… Moramo shvatiti da se moderni recepti, odnosno promjene, mogu raditi postepeno, nove namirnice i tehnike treba lagano uvoditi kako bi jednog dana napredovali.
Što misliš, zašto su kulinarske emisije popularne u Hrvatskoj?
Ljudi ne znaju kuhati i zato su im takve emisije zanimljive. Dostignuće je skuhati jedan obiteljski ručak, primjerice pečeno pile. Stoga je gledateljima otkriće ono što saznaju u takvim emisijama i oni to žele probati. Znatiželjni potrošači postaju zahtjevniji i sve više ljudi zbog kulinarskih show-ova i samih medija polako počinje paziti na hranu koju unose u sebe.
Vrti li se u tim emisijama sve oko novca ili je to kvalitetna promocija kuharstva?
Uvijek se sve vrti oko novca jer živimo u takvom dobu, ali postoje razlike između kulinarskih show-ova, postoji puno dobrih koji su i mene inspirirali. Traže se osobe koje su dovoljno zanimljive da mogu ispričati svoju priču koja bi motivirala gledatelje ispred TV-a. Mladi kuhari-amateri imaju priliku puno toga naučiti slušajući savjete vrhunskih kuhara.
I, za kraj, kakvu bi večeru pripremio za djevojku svojih snova?
Volim jednostavnu hranu, posebno kad kuham doma. Omiljeno jelo koje mogu jesti 365 dana godišnje su dobre lazanje. Idealna večera, ako se radi o curi, imala bi mediteranski štih. Primjerice, kao predjelo rižoto sa zelenim jabukama, dok bi glavno jelo, budući da treba impresionirati curu, bila neka verzija jastoga. Desert, idemo na klasiku – lava čokoladni kolač. Znamo da cure vole čokoladu!