Prolazite li Peteranskom cestom u Koprivnici gotovo ćete sigurno uočiti natpis na kojemu stoji “FLANCI”, a koji je postavila obitelj Bračko koja vodi istoimeni OPG. Otac Zlatko – koji je prije 20 godina pokrenuo malenu, ali vrijednu gospodarsku priču – mlađi sin Boris, stariji sin te ujedno vlasnik Dejan i njegova djevojka Viktorija u ovome dijelu godine imaju pune ruke posla.
Današnji plastenici koji se naziru s ceste zamijenili su prve inačice sastavljene od plastičnih cijevi i najlona. Srušilo bi se kad bi vjetar puhnuo, prisjetio se Zlatko početaka. Cilj je tada, a isti je danas, bio popuniti kućni budžet. Stoga nakon radnoga dana na primarnome poslu odlaze u plastenik gdje za prodaju pripremaju flance, odnosno presadnice kelja, karfiola, brokule, krastavaca, desetak vrsta rajčica, pet vrsta paprika, hibridnih vrsta ili raznih salata.
– Mnogi će radije imati domaće. Razmišljaju o tome otkuda je kupovno stiglo, koliko puta špricano i čime tretirano. Razlika u okusu je golema, odmah se primijeti – siguran je Dejan, dodajući kako, uzevši u obzir konkurenciju, zbilja moraš imati vrhunsku robu kako bi zadovoljio kriterij kupaca.
O tome koliko su se razvili ilustrativno govori činjenica da su s početnih dvije tisuće paprika stigli do današnjih stotinu tisuća. Razvojem i širenjem postepeno su gradili mrežu kupaca. Danas su na koprivničkom području poput brenda, uz osmijeh poentira Zlatko.
– Trudimo se zadržati kvalitetu, ljudi u nas imaju povjerenje. Najgore je nekoga prevariti. Ako žele rajčicu volovsko srce, tada im moramo dati volovsko srce. Žele li cherry, onda cherry. Jednom ih možeš zeznuti, druge godine više neće doći. K tome će reći drugima – smatra Zlatko, u skladu s čime Dejan ističe dobar glas kao presudan faktor uspješnosti.
“Razmišljali smo o povećanju cijena, no situacija je takva da nitko neće imati puno novca.”
Ipak, svake je godine, kažu, sve teže. Posla je više, a profita manje. U tome im, kao ni ostatku svijeta, nimalo nije pomogla situacija s koronavirusom koji je izazvao potrebu za zaštitnim mjerama među kojima je bilo i zatvaranje tržnica, a koje su glavna prodajna točka.
– Razmišljaš hoćeš li uopće vratiti uloženo – pita se Zlatko, a Dejan nastavlja o cijenama koje nisu mijenjali desetak godina – Razmišljali smo o povećanju cijena flanaca. No, situacija je ove godine takva da nitko neće imati puno novca.
Kako bi doskočili nepovoljnoj situaciji, okrenuli su se internetu, učlanili u prodajne grupe te pokrenuli Facebook stranicu. Ali, tu je i problematika propusnica koja ograničava zainteresirane iz susjednih mjesta i općina da dođu u njihov dom i kupe željene flance iz kojih će dobiti domaće, provjerene i samostalno uzgojene proizvode. S time na umu, njihova iskustva govore kako mnogi i dalje, unatoč trgovačkim centrima koji su niknuli na svakih par kilometara, sade svoje vrtove. Dok jedni obrađuju velike komade zemlje iz koje stižu hrpe povrća te kasnije zimnica, drugi u gradovima, na svojim balkonima, paze na par cherry rajčica.
“Ljudi samo gledaju gdje je jeftinije.”
Prodajna sezona, ovisno o vremenskim prilikama koje im ove godine također ne idu na ruku, traje od početka travnja do kraja svibnja. No, sami radovi kreću u veljači.
– Ljudi samo gledaju gdje je jeftinije, samo cijene – uglas kažu Zlatko i Dejan.
Put kojim su došli do te izjave građen je od nekoliko godina iskustva tijekom kojih su uz flance sadili i prodavali povrće.
– Imali smo pune plastenike posađenog povrća. Kada bi kupac došao, dali bismo mu vrećicu i on bi sam ubrao što i koliko želi. Mi bismo vagnuli, i to je to. Ali je, recimo, pet kuna po kilogramu mnogima bilo preskupo – ispričali su nam pomalo razočarano, spomenuvši kako danas sade samo za vlastite potrebe jer se, jednostavno, rad i trud ne cijene dovoljno.
Zasad će, otkrio nam je Dejan koji je od oca Zlatka naslijedio vođenje OPG-a, ostati na količinama s kojima mogu raditi.
