Što reći i napisati o prvenstvu na koje smo otputovali s velikom željom, ali i sa strepnjom da nismo potpuno spremni, na koje smo otputovali oslabljeni (bez Pavlović i Šaško), u znatno pomlađenom sastavu i prvenstvo na kojemu smo morali braniti titulu državnih prvakinja. Mogu reći puno toga, ali ću skratiti sve dojmove u što manje riječi.
Sve proživljeno može se svesti samo na jednu činjenicu, uspjeli smo treći puta zaredom osvojiti Državno prvenstvo Hrvatske (četvrto ukupno), uspjeli smo dokazati da smo i dalje u društvu najboljih. Disciplina, težak rad, zajedništvo i koncentracija na pobjedu gurale su nas naprijed i na kraju dale rezultat.
U prvenstvo smo krenuli korak po korak, iz utakmice u utakmicu smo se dizali i padali, ali niti u jednom trenutku se nismo predavali,uvijek smo našli rješenje i igračicu koja je potegnula kada je bilo teško.
Kroz cijelo prvenstvo naša sigurnost je bila vratarka Iva Šafar, koja je ama baš sve utakmice branila, od vrlo dobrog do briljantnog, obrana je bila čvrsta, a kada to nije bila, Korina Karlovčan je svojom igrom na prednjem dovodila protivničke ekipe u bezidejno stanje. Kontra, polukontra, brzi centar, donosili su nam bezbroj lakih golova, griješilo se, gubile su se lopte, ali to je sastavni dio brze igre na kojoj moramo inzistirati ako se želimo vratiti u svjetski vrh.
Imaju vremena, mlade su, doći će i sigurnost i bolja preglednost s iskustvom, ali navika trčanja se stiče sada.
Napad u kojem su lijeva krila Karlovčan, Ljubić i Horvat, istom kvalitetom uz sitne nijanse, zabijale, trčale, imali smo vanjske Papac, Mrđen i Alvir koje su razigravale i zabijale, a kada su stale, imali smo dodatnu kvalitetu u mladoj Petiki koja je zabijala kada je bilo najpotrebnije, u Hmelini koja je bila džoker s klupe za realizaciju sedmeraca, Franjkić koja je odigrala odlično prvenstvo, bez obzira što je bila prisiljena igrati desno krilo nakon što smo ostali bez Pavlović, i na kraju L. Šenvald koja je pokazala da ćemo u budućnosti imati dodatnu kvalitetu na mjestu pivota. Mlade Mikulčić, Kosnica, Borac, Popović i Brkić odigrale su kada smo odmarali one koje su nosile najveći teret, stjecale su iskustvo i također pridonijele pobjedama
Kada si najbolji, imaš i najviše pojedinačnih nagrada, ali su one u kolektivnom sportu uvijek i rezultat cijele ekipe. Ove godine su to Karlovčan, Papac i Mrđen, nešto obrnutim redom, ali dvije od tri su to bile i prošle godine, zamijenjene nagrade od prošle godine umjesto najboljeg desnog krila (Pavlović ), ove je godine to bila Karlovčan (najbolje lijevo krilo). Ne umanjujući ničije kvalitete i zasluge, ali željela bih naglasiti da moj trenerski odabir kao naše najbolje igračice pada na Ivu Šafar, vjerujem da joj nije neka utjeha, ali neka se zna.
Zahvaljujem kolegi Branku Krajačiću na podršci i pomoći, kao i na korektnoj suradnji.
Bilo je lijepo, bilo je dobro, po sudu velikog broja trenera, suci su već drugu godinu za redom bili na visokoj razini, igrao se dobar rukomet, vjerujem da ova generacija ima veliki potencijal. Dobra su generacija s velikim izborom igračica koje će u budućnosti imati puno toga za pokazati.
Čestitke svima na plasmanu, na prikazanoj igri, najboljim pojedinkama neka to bude poticaj za još više rada i dokazivanja, za moje igračice znam da jeste i da će biti.
Na prvenstvu su nastupale i golove zabile: Kosnica , Šafar, Borac; Ljubić 4, Karlovčan 14, Popović, Franjkić 9, Brkić 2, L. Šenvald 5, Hmelina 8(8), Horvat 7, T. Petika 17(5), Alvir 4, Papac 19, Mikulčić, Mrđen 12(1).
Izvor: www.rk-podravka.hr, autor: Snježana Petika, trenerica