Prema novoj analizi objavljenoj u časopisu Archives of Sexual Behavior porast riskantnih, netradicionalnih seksualnih odnosa koji su obilježili šezdesete godine prošlog stoljeća zapravo je započeo čak desetak godina ranije, tijekom pedesetih godina.
Česta je pretpostavka da je seksualna revolucija započela s opuštenijom atmosferom koja je vladala u svijetu 1960-ih godina te razvojem kontraceptiva poput anti-baby pilula. No, novi dokazi snažno indiciraju da je široka uporaba penicilina, koja je dovela do brzog pada oboljelih od sifilisa tijekom 1950-ih godina, zapravo dovela do moderne seksualne ere.
Kako je penicilin na neki način smanjio cijenu riskantnog seksa, ljudi su više počeli stupati u takve odnose. Fenomen možemo usporediti s ekonomskim zakonom potražnje: ukoliko se cijena određenog proizvoda smanji, ljudi će ga više kupovati. Iako se o seksualnom ponašanju ne razmišlja kroz ekonomske aspekte, treba ga gledati kroz tu prizmu budući da kao i ostali aspekti ljudskog ponašanja odgovara na poticaje.
Doba sifilisa
Sifilis je svoj vrhunac u Sjedinjenim Američkim Državama dosegnuo 1939. godine, kada je od njega umrlo 20 000 osoba. On je bio AIDS kasnih tridesetih i ranih četrdesetih godina prošlog stoljeća. Strah od sifilisa i umiranja od njega se tada nadvio nad ljudsku populaciju. Iako je penicilin otkriven 1928. godine, nije se koristio skroz do 1941. godine. Kako je II. Svjetski rat eskalirao, bolesti koje se prenose seksualnim putem prijetile su trupama u Europi, te se tada penicilin pokazao kao učinkoviti lijek protiv sifilisa. Američka vojska je željela osloboditi svoje vojnike spolno prenosivih bolesti kako bi se mogli nastaviti boriti, te su zaista ubrzali razvoj penicilinaza široku upotrebu.
Nakon rata penicilin se počeo primjenjivati i na ostatku populacije te je u Americi od kronične i potencijalno smrtonosne bolesti u relativno kratkom vremenu postao bolest koja se može izliječiti sa samo jednom dozom lijeka. Od 1947. do 1957. godine stopa smrtnih slučajeva uzrokovanih sifilisom pala je za 75%, dok je učestalost sifilisa u populaciji pala za 95%.
Analiza podataka i zanimljivi rezultati
Kako bi testirali svoju teoriju, da se učestalost riskantnog seksa povećala zbog pada sifilisa, znanstvenici su analizirali podatke saveznih i federalnih zdravstvenih agencija u SAD-u od 1930-ih do 1970-ih godina. Za ovu studiju koristili su tri parametra koji su posljedica seksualnog ponašanja: postotak vanbračno rođene djece, udio maloljetničkih trudnoća te učestalost gonoreje (veoma zarazne spolno prenosive bolesti koja se relativno brzo širi).
Rezultati su pokazali značajan porast sva tri parametra tijekom perioda srednjih i kasnih 1950-ih godina. Upravo je to period kada je sifilis prestao biti ozbiljan zdravstveni problem. Iako su mnogi faktori nastavili utjecati na nadolazeću seksualnu revoluciju tijekom 1960-ih i 1970-ih godina, uloga penicilina u cijeloj priči je bila poprilično zanemarena. Pedesete godine prošlog stoljeća se doživljavaju kao konzervativne i tradicionalne, što možda i jest bio slučaj za mnoge odrasle osobe, no nisu nužno bile takve za mlađi dio odrasle populacije.
Suvremena epidemija
Povijesni podaci o epidemiji sifilisa se mogu usporediti sa suvremenom epidemijom AIDS-a. Neke studije pokazuju da razvoj vrlo aktivne antiretroviralne terapije za liječenje HIV-a mogu utjecati na muškarce koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima. Oni postaju manje oprezni oko zaraze i prijenosa HIV-a, te je vjerojatnije da će stupati u riskantne seksualne odnose.
tekst: Biologija.com.hr