Pomoćnici u nastavi za učenike s teškoćama u razvoju, svoju svakodnevicu u školi provode u interakciji s učenicima, roditeljima i profesorima, a zadatak im je olakšati zahtjeve s kojima se ovi učenici prilikom nastave susreću. Jer, bez njih, ruku na srce, djeca s teškoćama u razvoju ne bi mogla biti uključena u nastavu.
A nedavno su prosvjedovali na Trgu sv. Marka te poručili vladajućima da njihov status nije reguliran već 15 godina. Smatraju, naime, kako zaslužuju da budu priznati kao djelatnici u obrazovnom sustavu, da imaju jednaka prava kao i ostali zaposlenici u školama, a koja će biti propisana ugovorom o radu.
Bila je tamo i Koprivničanka Lucija Knorr (36), koja kao pomoćnica u nastavi radi već osam godina. Najprije u Srednjoj školi Koprivnica s učenikom 3. razreda trgovačke škole, a sada u COOR-u Podravsko sunce, sedmu godinu zaredom.
– Poručila sam da želimo imati veću plaću, siguran posao, da nas preko ljeta ne isključuju, da ne idemo na biro. Za ovaj posao odlučila sam se, jer zaista volim rad s djecom. Preko Pučkog otvorenog učilišta završila sam ranije Osposobljavanje za pomoćnika u nastavi za djecu s teškoćama koji je podijeljen na praktični i teorijski dio. Dio prakse prošla sam i u ‘svojem’ Suncu te shvatila da je rad ovdje ono što želim i volim, to je rad koji me zaista veseli i ispunjava – kazala je Lucija koja je imala priliku raditi s učenicima s raznim teškoćama – intelektualnim, motoričkim, koji imaju poremećaje iz spektra autizma, učenicima s epilepsijom…
Zapošljavanje pomoćnika u nastavi funkcionira na način da Ministarstvo znanosti i obrazovanja za svaku školsku godinu objavi natječaj na koji su se iz jedinica lokalnih samouprava dužni javiti i prema njihovoj veličini, odnosno prema broju stanovnika koji žive u toj jedinici, ostvaruju do 85 posto bespovratnih sredstava namijenjenih za rad pomoćnika u nastavi, odnosno za njihova primanja. Plaće su većinom financirane iz EU fondova.
– Mi, pomoćnici u Podravskom Suncu, nas 12, činimo dio od 46 pomoćnika koji smo u projektu „Odjek I“ – „Odjek IV“, a koje uz fondove Europske unije financira i Grad Koprivnica. Zahvaljujem našem Gradu koji zaista ima sluha za svoje pomoćnike. Naime, mi imamo, pa skoro najvišu plaću u Hrvatskoj u odnosu na ostale pomoćnike. Unatoč toj činjenici, naš posao je premalo plaćen, nemamo regulirano zanimanje, iako su stalno neka obećanja. Nitko od nas nema puno radno vrijeme, zaposleni smo samo od prvog do zadnjeg dana škole, nakon čega svi odlazimo na Zavod za zapošljavanje i svako ljeto smo nezaposleni i u strahu što ćemo, kako ćemo iduće školske godine. Bojimo se za posao – napomenula je.
Kaže da u Koprivnici, srećom, svi imaju potpisan ugovor o radu.
– Ali nije tako u svim školama i gradovima. Željela bih da u cijeloj Hrvatskoj postoji jednak standard, jednaka pravila oko našeg zapošljavanja. Da se, napokon, naše zanimanje uvede u registar zanimanja. Jer, vjerujem i znam da smo potrebni i našim učiteljima i rehabilitatorima, ali najviše našim učenicima i roditeljima – govori Lucija.
Ističe da bi voljela da se svakako izmijeni dio u Projektu koji govori da kada učenika nema u školi, pomoćnicima u nastavi dan nije plaćen.
– Znate li koliko se puta dogodilo da su učenici bolesni? Da moraju na operaciju? Kod nas u ‘Suncu’ odlaze i na razne terapije… Učenika nema po tjedan, dva. Mi smo bez plaće. A svi mi, isto tako, imamo obitelji i ova nesigurnost je zaista teška. Da ne znamo hoćemo li dobiti punu plaću koja je i tako minimalna – ističe.
Unatoč svemu, Lucija napominje kako su ju ove godine rada u Podravskom Suncu učinile boljim čovjekom, naučile nositi se s određenim situacijama. Stvorila je, ističe, svoj ‘Mali krug velikih ljudi’.
– Shvatila sam da smo svi mi savršeni, takvi kakvi jesmo, i da nam svima treba tako malo – zagrljaj, osmijeh, lijepa riječ, da sreću čine zaista male stvari i mali pomaci, jer doista ja
‘Imam mali krug velikih ljudi s kojima sanjam, za koje se trudim uz koje znam tko sam zapravo ja’ – zaključila je naposljetku Massimovim stihovima Lucija Knorr, pomoćnica u nastavi iz Koprivnice.
