Za ključ koji smo ostavili kod Šparne hiže nitko nas nikad nije nazvao, ali nas je samo nekoliko sati nakon što smo ga bacili na pješačku stazu kod stadiona nazvao simpatičan i pomalo zabrinuti gospodin.
Proveli smo mali sociološki eksperiment u Koprivnici, da vidimo kakvi su naši sugrađani i koliko su spremni pomoći drugima.
Naime, izradili smo pet kopija starih ključeva, na njih stavili privjeske s brojem mobitela te ih tako ostavljali po raznim mjestima u gradu – i čekali hoće li nas netko nazvati da nam ih vrati.
Jedan smo ključ ostavili u blizini jedne od Šparnih hiža, jedan smo bacili kraj gradskog stadiona, jedan smo ostavili u wc-u jednog posjećenog koprivničkog kafića, jedan na ulici na putu kući te posljednji u gradskom parku.
Za ključ koji smo ostavili kod Šparne hiže nitko nas nikad nije nazvao, ali nas je samo nekoliko sati nakon što smo ga bacili na pješačku stazu kod stadiona nazvao simpatičan i pomalo zabrinuti gospodin.
– Našao sam ključ s vašim brojem pored gradskog stadiona, pa sam odmah odlučio nazvati da vidim čiji je. Našao sam ga kad sam klinca vodio na trening i prvo sam pomislio da ga je možda netko od djece izgubio, zato sam odmah nazvao – ispričao je gospodin i dodao kako je trenutno na poslu, ali je spreman izaći na kratko kako bi se našao s nama i vratio nam ga.
Za ključ koji smo ostavili u kafiću isti dan nas je nazvala simpatična djelatnica i rekla da čuvaju ključ koji možemo pokupiti u bilo koje vrijeme.
Za ostala tri ključa nikad nismo dobili povratnu informaciju.
Koprivničanci su, zaključili smo, pristupačni i spremni pomoći kada je to moguće. Oni koji su nam se javili bili su čak i spremni naći s nama i vratiti nam ključeve, a dokazalo se samo jedno – kada netko na cesti pronađe izgubljeni predmet, ili će proći pored njega i vjerovati kako će ga netko drugi pokupiti i pronaći osobu koja ga je izgubila ili će on biti ta osoba koja će nazvati.
I to će napraviti odmah kada ga nađe ili neće napraviti nikad. Kako god, naš je savjet – ne ostavljajte ključeve po gradu.
