Mirisna paprika polako je počela stizati na tržnice i privlačiti poglede domaćica željnih domaće zimnice, prvenstveno ajvara te raznih drugih pečenih ili tek ukiseljenih varijanti.
Berba će trajati sve do prvih zimskih mrazeva, kazali su nam prodavači na koprivničkom sajmištu, a kupci će navaliti tek kad malo zahladi jer tko će kuhati po velikim vrućinama.
Takvom nečem nadaju se i oni sami, kao i poštenoj kiši koja u nekim dijelovima Podravine nije pala mjesecima, a takvi uvjeti nisu dobri za kvalitetne plodove, kakve žele proizvesti i ponuditi kupcima.
Na sajmištu smo zatekli i Koprivničanku Šteficu Žinić. Kupila je deset kilograma rog paprike, a kuhat će ajvar. Prvu “turu” ove jeseni. Ima provjeren recept, ali ga nije htjela s nama podijeliti jer nije bila sigurna i “morala bi pogledati u teku”.
– Ajvar kuham svake godine, a ove sam malo uranila. Unuk iz Zagreba zamolio me da mu skuham, pa sam navratila kupiti papriku. Voli da bude ljuto. U kuhanju koristim dva recepta, po jednom se paprika peče, po drugom ne, a svake godine radim obje vrste – rekla je Štefica Žinić. Cijena je euro i pol za kilogram, a ona ističe da to nije puno.
– Ljudi se jako muče da proizvedu papriku i to treba platiti ako hoćemo imati domaću proizvodnju – rekla je Štefica.
Prodavači s pitomačkog područja, koji svaki tjedan dolaze na koprivničko sajmište, kazuju nam da im je propalo 80 posto proizvodnje.
– U Pitomači poštena kiša nije pala mjesec dana. Imala sam tri tisuće dinja, a svi su plodovi pečeni. Sjeme smo platili 200 eura – rekla nam je prodavačica. Što se tiče paprike, ako i bude kiše, nije previše optimistična.
– Sad beremo papriku paradajzericu i ona ima šanse oporaviti se, ali rogica neće. Neće to biti krupni plodovi kakve traži tržište, to neće biti ni prva ni druga kvaliteta, već treća – rekla nam je prodavačica.
Dodaje kako je tlo kod njih pjeskovito pa ni uz navodnjavanje neće postići željenu kvalitetu plodova.
– Na nekim parcelama navodnjavanje ni nemamo jer je to teško financirati bez velikog povećanja cijena naših proizvoda, a kupci to neće moći platiti. Županija neprestano ulaže u turizam, a trebala bi malo svrnuti pogled i na nas proizvođače i pomoći nam financirati navodnjavanje i kopanje arteških bunara. Sve je to jako skupo i mi to ne možemo sami platiti – kazala je.
Pod povrćem ova proizvođačica ima dva i pol hektara, koje navodnjava iz jednog dubinskog bunara. Ukupno su postavili devet kilometara sustava kap po kap, prvenstveno po paprici, 30 raspršivača postavljeno je po kupusu, a ostalo je ostavljeno “dragom Bogu na milost i nemilost”.
– Državi bi trebalo biti u interesu pomoći nam razvijati poljoprivrednu proizvodnju, ako joj je uopće bitna – zaključila je prodavačica.