Proteklog je tjedna ekipa Podravke 4 sudjelovala na Završnici PH za Djevojčice rođene 2002/2003. godine, gdje je zauzela 5. mjesto. Cilj nam je bio da se djevojčice, kao i do sada, dobro zabave igrajući se rukometa, sklapanjem novih prijateljstava, druženjem te da u konačnici vidimo gdje smo u odnosu na ostale ekipe u Hrvatskoj. Za sve ostalo ima vremena. Veselje je ipak najvažnije.
Prema viđenom, rezultatima i plasmanu možemo reći da je i ovaj naraštaj Podravkinih djevojčica pri samom vrhu, što nas zaista sve veseli. U konačnici, svima nama je cilj da odgojimo što više igračica za prvu ekipu te u takvom, realnom gledanju, sasvim je svejedno jesmo li prvi ili deseti, ako na kraju juniorskog staža nemamo nekoga za koga možemo kazati – eto, to je ta ”mala” koja s ponosom želi nositi dres Podravke i koja je budućnost Podravke.U moru svega lijepog i veselog što se događalo u Umagu moram nažalost istaknuti i ozljedu koljena našeg pivota, Ivane Perike, kojoj od srca želimo što brži oporavak.
Prvi je puta ekipa otišla na neki turnir i odmah na četiri dana. Četiri duga dana bez roditelja, ali četiri dana ispunjena veseljem i nadasve dječjim šalama. Bilo je tu šetnji uz more, traženja školjki, nezaobilaznog shopinga, druženja s ostalim ekipama i, naravno, kupanja. No, da ne bi mislili da smo bili na izletu, u sve to smo nekamo uklopili i šest utakmica zbog kojih smo i stigli u Umag. Nakon dugog i iscrpnog putovanja, čekale su nas dvije utakmice već prvog dana.
U prvoj utakmici s Karlovcem vodila se bitka do zadnje sekunde i iako smo vodili cijelu utakmicu, nikako se nismo uspjeli odlijepiti, pa smo na kraju nakon nekoliko nesmotrenih grešaka (čitaj: dvije kontre, dva penala i zicer u zadnjih nekoliko sekundi) i izgubili utakmicu 11:12. Još se nismo ni snašli, a na drugoj strani nas je čekao ”glavni” konkurent za ovogodišnji naslov, ekipa Vranjica. Još uvijek pod dojmom poraza, tužni, izgubili smo utakmicu u glavama prije nego je i počela (6:18). Loše otvaranje PH, ostaje dojam da prvi dan ”nismo stigli” u dvoranu.
Već drugog dana smo se trebali vratiti na pobjedničke staze što nam je i uspjelo u odličnoj utakmici protiv starog rivala Garešnice (12:8). Utakmicu je odlučila odlična obrana i mirnoća kada je trebalo u napadu.Već idućeg jutra čekao nas je susjed iz Bjelovara. U utakmicu smo ušli na fantastičan način, iskontrirali suparnika odmah na početku, nastavili u istom ritmu, pa je utakmica završila rezultatom 22:5. Poslije će se ispostaviti da su nam utakmice s Garešnicom i Bjelovarom nesumnjivo bile i najbolje na turniru. Nakon utakmice uslijedilo je dogovoreno kupanje i sunčanje te smo opijeni suncem u poslijepodnevnim satima odigrali utakmicu za poredak . Suparniknik je bila Opatija Liburnija. Utakmica je odigrana u laganom ritmu, no djevojčice, iako vidno umorne, dale su sve od sebe i pobijedile sigurno i uvjerljivo 10:3.
Zadnjeg dana čekala nas je zadnja utakmica, utakmica s domaćinom. Vidno iscrpljene i umorne, djevojčice su odigrale najslabiju utakmicu na turniru, pa je domaćin zasluženo pobijedio rezultatom 11:9. Iako je svih šest utakmica odigrala sa ”flasterom” na leđima, PatriciaFiršt zauzela je svoje mjesto u najboljoj sedmorci turnira, a za jedan gol izmaknula joj je titula najboljeg strijelca turnira. Bravo!
S obzirom na sustav natjecanja u kojem su samo prvi iz svake grupe razigravali za prva tri mjesta, mogu biti zadovoljan osvojenim drugim mjestom u grupi iza najbolje ekipe ovogodišnjeg prvenstva, ekipe Vranjica. Kao drugi automatski smo ušli u razigravanje od četvrtog do šestog mjesta, te smo na kraju, nakon dvije dodatne utakmice zauzeli peto mjesto. Iako sam dojma da nismo ni približno pružili svoj maksimum (što zbog umora prvog i zadnjeg dana, što zbog prvog sudjelovanja na nekom turniru – čitaj: strah), velike čestitke svim djevojčicama, od golmanica pa do zadnje igračice, na borbenosti, htijenju i nadasve na pristojnom i lijepom ponašanju te veselom raspoloženju tijekom četiri dana provedenih u Umagu. Zahvaljujemo se klubu i direktorici Božici Palčić, što su nam omogućili da putujemo na Završnicu, a posebna zahvala trenerici Đurđi Zečević, koja je odvojila svoje slobodno vrijeme i krenula s nama u ovu lijepu i nadam se svima nama nezaboravnu avanturu.
Uvjeren sam da će se ove djevojčice još puno, puno puta veseliti na prvenstvima Hrvatske, hrvatskim i međunarodnim turnirima te da će svoje rukometno znanje svakim danom sve više usavršavati i uživati u svakom rukometnom koraku. Ne odustajte, samo tako naprijed, veselite se i uživajte.
Podravka 4 (golovi u svih šest utakmica): Lončarić, Behin, Jurić, Šokec 11, Perika, Ružić 5, Vuljak 4, Matovina, Sermek 1, Domijan, Bebek, Ranilović, Jurendić, Vrabelj 7, Firšt 36 i Kusak 6.
Izvor: www.rk-podravka.hr, autor: Goran Rihtarić, trener