S obzirom na to da je danas Međunarodni Dan žena, nismo mogli naći bolje sugovornice od naših dragih Podravki i Prigorki. Priupitali smo ih kako će proslaviti današnji dan, ali i kakav je status žena u društvu. Odgovori su i više nego zanimljivi, a kako i ne bi bili kad se radi o našim dragim sugrađankama.
– Sam dan obilježavanja Dana žena provest ću u svakom slučaju radno, vjerujem da će se tijekom vikenda naći više vremena za druženje sa suprugom – rekla nam je glasnogovornica policijske uprave Koprivničko-križevačke Dijana Žagar.
Ako gledamo unazad, borba za prava žena aktualna je već više desetaka godina. Unatoč tom impozantnom broju godina, tijekom kojih su ostvareni bitni pomaci u korist ostvarivanja sve većih socijalnih, ekonomskih i političkih prava žena, vjerujem da još uvijek postoje područja u kojima one nisu dosegnule status koji bi mogle i trebale imati, dodala je.
– Svakako moram spomenuti ravnopravnost spolova kao društveno pitanje koje zaslužuje pozornost svih dana u godini, no ožujak je ipak mjesec u kojem se najviše postavlja pitanje – kakav je status žena u društvu? Budući da sam svoj 24 – godišnji radni vijek provela i provodim u Ministarstvu u kojem je uglavnom bio veći broj muških kolega, no s godinama se taj broj promijenio, pa je sve više žena u policiji. Osobno se nikada nisam osjećala manje važnom ili podcijenjenom. Pripisujem to i profesionalnosti muških kolega, ali i činjenici da žene u policiji svojom upornošću, obrazovanjem i kompetencijama koje posjeduju mogu parirati muškim kolegama – priča nam Dijana.
Što se tiče privatnog života, odnosno usklađivanja poslovnih i privatnih obaveza, ima veliku podršku svoje obitelji, ponajviše supruga, na kojeg se u svakom trenutku može osloniti kada su u pitanju privatne obveze ili kućanski poslovi.
Svestrana dizajnerica nakita, Iva Horvat, današnji dan također će provesti radno, dok se navečer nada laganom opuštanju sa svojim izabranikom. Kako kaže, svaki dan treba uživati u njegovoj posebnosti.
– Iako je svakako položaj žena bolji nego što je bio, još uvijek smo jako daleko od potpune ravnopravnosti. Muškarci prevladavaju na vodećim pozicijama, a žene su često same sebi najveći neprijatelj. Mislim da moramo još puno raditi na tome da dođemo do onoga čemu težimo. Imam tu sreću da nikad nisam doživjela ovaj oblik nepravde i nadam se da nikad neću – kaže Iva.
Sa svojim partnerom dijeli sve i sretna je što joj pruža oslonac i podršku. Nada se da će tako i ostati kad se jednog dana obitelji pridruži još koji član.
Glazbenica Romana Pavliša poznata je i pod imenom Anna Moor, ali i kao članica grupe Gelato sisters. Ona današnji dan planira provesti s dečkom i prijateljima uz fino vino i odličnu glazbu.
– Čitajući o ženama na raznim pozicijama vidim kako još uvijek postoji neka potlačenost u smislu potplaćenosti, osobito u nekim manje razvijenim zemljama. Iz moje pozicije ne izgleda tako loše i zapravo, rijetko razmišljam o tome jer nikad nisam pretjerano osjećala tu podjelu žena – muškarac. Možda je to zato što nikad nisam radila neki ozbiljan posao u kojem mi se dodjeljuje velika odgovornost. Imam prijateljice koje su na najrazličitijim mogućim radnim mjestima i pozicijama i nisam osjetila nezadovoljstvo s obzirom na spol. S druge strane, čitam statističke podatke i vidim da se dosta žena osjeća podcijenjenim i manje važnim. Voljela bih da nije tako i da se još više proširi svijest o jednakoj sposobnosti i bitnosti ne samo svake žene – svakog ljudskog bića. Nekako se ne osjećam kompetentnom o tome pisati jer smatram to vrlo osjetljivom temom o kojoj se ne može raspraviti u jednoj rečenici – kaže nam Romana.
Za sebe kaže da je strastvena kuharica i obožava tako provoditi vrijeme, pogotovo uz dobru glazbu. Ne voli čistiti te to ipak prepušta mami ili tati.
– U mojoj obitelji poslovi se nikad nisu dijelili na muške i ženske. Najnormalniji mi je prizor tate s peglom ili iglom u ruci dok mama vani pere auto ili kosi. Ista sam i ja sa svojim dečkom. Podjela poslova postoji, ali samo na onu – kako se kome u tome trenutku sviđa. Vrlo lako. Nemam radno vrijeme i preko tjedna imam puno slobodnog vremena za sebe i za obitelj. U tome uživam i jedva čekam da dođem u Koprivnici i provedem vrijeme sa svojom obitelji i kućnim ljubimcima – sretna je Romana.
Silvia Ivić, članica jednog od najpopularnijih bendova Učiteljice odvojila je svoje vrijeme da nam ispriča kako će Dan žena izgledati kod nje. S obzirom da dan žena pada za vikend a vikendi su za glazbenike rezervirani za svirke, provest će ga radno.
– Mislim da su se žene svojim trudom i uspjesima dovoljno pokazale da mogu konkurirati i biti ravnopravne s muškarcima tako da bi im položaj u društvu sigurno trebao biti puno bolji nego što je. Sigurno je puno žena barem jednom doživjelo da se osjeća manje važnom , podcijenjenom ili potplaćenom, što se u današnje vrijeme ne bi smjelo događati – Kaže Silvia.
S partnerom dijeli kućanske poslove, kako kaže, nisu skroz ravnopravni, ali trudi se da postanu. Sretna je što se bavi poslom pored kojeg ima dovoljno slobodnog vremena za obitelj i sve ostalo.
Anđela Lenhard Antolin najpoznatija je novinarka u našim krajevima. Poznata je po svom humanitarnom radu, ali i dobrom srcu i osmijehu kojeg ima za svakoga. Dobitnica je nagrade za životno djelo Grada Đurđevca.
– Ovogodišnji Dan žena obilježavam s članicama Udruge žena grada Đurđevca, koje u Picoku imaju tradicionalno okupljanje sa zabavom, ali i obilježavanje 20 godina rada. Uz njih sam, kao glasnogovornica i pridružena članica punih 20 godina pa će to biti prilika za podsjećanje na zajedničke uspjehe vezane uz zaštitu pogače z oreji, kao nematerijalnog kulturnog dobra RH. Bit će to i podsjećanje na vrijeme kad neki naši lokalni blesavci nisu baš dobro gledali na takva ženska okupljanja. No, Đurđevčanke se nisu dale. Koliko mi je važan? Nikad osobno nisam pristajala da imam samo jedan dan u godini, a općenito toliko da se makar jednom godišnje više govori o tome da žene ni danas nisu izborile ono u što su krenule daleke 1909.godine iz SAD-a – priča nam Anđela.
Smatra da je položaj žena u društvu i dalje loš, neravnopravan, podcijenjen, ponižavajući često. Sve teži i lošiji, kaže. Sigurna je da je to što doznajemo samo vrh ružne, ledene sante koja je najvećim dijelom i dalje na štetu žena.
– Čitav život sam u javnom prostoru i medijima, pa mi je možda ta izloženost pomogla da se ne osjećam podcijenjenom, a i sama se nikad nisam dala osjetiti manje važnom. Potplaćenom? To svakako da. Snašlo me to u godinama pred kraj mojega radnog vijeka, pa sam se radi toga i odlučila za prijevremenu mirovinu, a samovolju vlasnika medija i takav odnos, nažalost, osjećam i danas pri isplati mirovine. Baviti se novinarstvom ne mogu osobe koje nemaju podršku obitelji, odnosno partnera. Imala sam sreću i puno razumijevanja za moja izbivanja i rad bez radnoga vremena, te subotom i nedjeljom. Muške poslove nikad nisam, ne znam i ne želim raditi, a u neke ženske ne puštam mog muškarca. Uz razumijevanje obitelji i partnera sve se može. Kad se hoće – kaže Anđela.
Tajnica križevačkog gradonačelnika, Melita Horvat, također će današnji dan provesti radno, ali samo do 16 sati, a nakon toga vrijeme je za gušte.
– Na poslu sam do 16 sati, zatim brzinska kupovina, dolazak doma, kuhanje, pospremanje, šetnja sa psom, igranje s unučicom, uz malo sreće jedna kava u miru popijena i čvrsta odluka da ću sad stvarno pogledati neki dobar film do kraja i pola sata nakon toga zaspat ću dubokim snom. Znači, uglavnom kao i svaki drugi dan – kaže nam Melita.
Kako kaže, ako gledamo sam vrh društva i ljude koji bi trebali biti nekakav uzor i moralna vertikala, a obraćaju se ženama s ‘mala’, ‘dušo’ i to u službenoj komunikaciji, često i pred kamerama, treba li onda drugi komentar? Žene su prečesto shvaćene kao ukras društva, a ne njegov ravnopravni član, iako mi se čini da se to dolaskom mlađih generacija ipak mijenja i da polako izlazimo iz patrijarhalnog društva.
– Često puta sam se smatrala premalo cijenjenom možda, no kako ja to volim reći, to je nama naša borba za ženska prava dala. Pa tako sad imamo pravo raditi na poslu, raditi kod kuće, pomagati bližoj i daljnjoj rodbini, rađati djecu, odgajati ih, čuvati unuke, spavati 6 sati, a sve to nasmijane i dotjerane – priča Melita.
Ona radi sve potrebno u kući, a suprug sve što je vezano uz vanjske poslove i oko kuće.
Uglavnom uspješno usklađuje posao i obitelj. Povremeno svima doma objavi štrajk ili zaprijeti odlaskom na pusti otok pa se svi uključe u kućanske poslove, ali na kraju se svi vrate na početne postavke, dodaje.
