Već u prvoj godini Šegrtsko srce prikupilo 70.000 kuna

U koprivničkoj Obrtničkoj školi humanitarnu udrugu Šegrtsko srce osnovali su u veljači prošle godine. Osim svih profesora i djelatnika škole, koji učenicima pomažu mjesečnom uplatom, godišnjim su se članarinama u njezin rad uključili i učenici boljeg imovinskog stanja. Udruga broji 92 stalna člana, 16 člana učenika te 20-ak vanjskih članova, a dosad je olakšala školovanje za 60-ak svojih učenika slabijeg imovinskog stanja. U 2014. godini, ističu, prikupljeno je oko 70.000 kuna, a utrošeno blizu 17.000 kuna, od čega najviše na udžbenike.

Ravnatelj Ratimir Ljubić otkriva da im je želja zapošljavati djecu s poteškoćama u razvoju, pomoćne kuhare i slastičare

Šegrtskom srcu koprivničke Obrtničke škole u Zagrebu je na jubilarnoj desetoj dodjeli pripala prestižna nagrada Ponos Hrvatske. Statuu “Srce na dlanu” u prepunom Hypo centru na nedjeljnoj je svečanosti primio ravnatelj Ratimir Ljubić.

Ponos ste Hrvatske, jeste li ponosni?

I kao ravnatelj Obrtničke škole i kao član i predsjednik udruge Šegrtsko srce, kao i svaki naš djelatnik, izuzetno sam ponosan. Biti u Zagrebu među 24 dobitnika nagrade velika je stvar. Kad čovjek vidi sve te plemenite ljude shvati da je i ovaj projekt jako vrijedan i koristan, a kad ti priznanje daju izvan Koprivnice, kad te svi hvale i poštuju, to puno znači i daje podstrek za daljnji rad.

Čija je ideja bila pomagati učenicima slabijeg imovinskog stanja?

Siromašne djece oduvijek je bilo u Obrtničkoj školi. Profesori su svaki na svoj način pomagali i prije, individualno. Neki više, neki manje, koliko je tko mogao. Ideja se rodila u nastavničkom vijeću. Profesori su zaključili da bi bilo dobro napraviti nešto da možemo objediniti pomoć, da ona bude organizirana, kontinuirana i transparentna. Prvotna ideja bila je osnovati zakladu, ali administrativni problemi vezali su nam ruke. Tada smo odlučili osnovati humanitarnu udrugu sa simboličnom naknadom od 10 kuna mjesečno. Svi profesori Obrtničke škole članovi su udruge. Zahvaljujući mjesečnim članarinama i provođenju humanitarnih akcija udruga ima dovoljno prihoda da može pomoći svim učenicima slabijeg imovinskog stanja.

O kakvoj se uopće pomoći radi, na koji način stvari funkcioniraju?

Nisu to neke velike pomoći, ne radi se tu o tisućama kuna. Dijelu učenika plaćamo prijevoz, drugima prehranu, nekima smo kupili knjige, a nekima garderobu, tenisice ili radna odijela. Dijelu učenika platili smo sanitarni pregled za praksu. Gledamo da pomognemo svakome. Princip rada je takav da roditelj ili učenik ne može dostaviti zamolbu za pomoć. Razrednik je taj koji mora detektirati takvu potrebu, razgovara s roditeljima koji moraju pristati na pomoć i on tada u ime učenika sastavlja zamolbu. Upravni odbor udruge odobri ili odbija donaciju. Pazimo da se ne donira novac, nego da se plati usluga ili kupi učeniku što mu je potrebno kako bi bilo što manje zloporaba i da bude što transparentnije i jednostavnije poslovati.

Udruga postoji godinu dana, a svaki početak uvijek je težak. S kakvim ste se problemima dosad susretali?

Najteže u radu udruge vođenje je poslovnih knjiga i računovodstva. Papirologija iziskuje puno vremena, a svi koji rade u udruzi su volonteri i u njoj rade izvan svog radnog vremena. Zbog početnog neiskustva u vođenju udruge, morali smo uložiti malo više truda, ali vjerujem da smo uspjeli. Na žalost, danas se kroz humanitarnu pomoć i humanitarne udruge provlače ružne priče i mi to unaprijed želimo izbjeći.

Jeste li imali kakvih neugodnih situacija?

Nismo, ali i oni koji su primali pomoć u početku su je primali sa skepsom, bilo ih je sram, a i oni koji su je davali trebalo im je vremena da vide na koji način to funkcionira. Ne može sve biti idealno i krasno, no i kod jednih i kod drugih produbila se svijest i sve više i više učenika je senzibilizirano s tom idejom i uključeno je u projekt.

Mnogi su dosad pomogli rad Šegrtskog srca…

Zahvala najprije ide koprivničkim obrtnicima. Odmah po osnivanju udruge desetak obrtnika doniralo nam je novčana sredstva. Oporbeni gradski vijećnici iz redova HDZ-a, HSS-a, laburista i HRAST-a odrekli su se svojih naknada u Gradskom vijeću i donirali 24.000 kuna, a nezavisni vijećnik u Županijskoj skupštini, dr. Mijo Bardek, nadodao je 10.000 kuna. Puno je građana Koprivnice koji su sitnim donacijama, od 20 do 500 kuna, pomogli rad udruge. Prvotna zamisao nije bila da udruga djeluje izvan škole, ali zahvaljujući medijima ljudi su se sami počeli javljati i nuditi pomoć. Iznenadilo nas je to jako, ali očito su prepoznali dobru ideju i žele novac dati tamo gdje se transparentno i dobro troši.

Kakva je budućnost udruge, kakvi su planovi?

Bitno nam je da udruga stabilno posluje. Svako malo rađaju se nove ideje. Jedna od njih je da, uz udrugu, krenemo u osnivanje socijalne zadruge ili tvrtke gdje bi zaposlili nekoliko djece s poteškoćama u razvoju koja završe školu za pomoćne kuhare i slastičare. Ta djeca već nekoliko godina ne mogu nigdje pronaći posao. Po završetku škole ostaju kod kuće i prepušteni su sami sebi. Kao i kod vođenja udruge, nije to lako provesti i zato idemo korak po korak.