Povodom obilježavanja Međunarodnog dana primalja, koprivničko rodilište Opće bolnice dr. Tomislav Bardek otvorilo je svoja vrata svim zainteresiranima za rad i funkcioniranje ovog zasigurno najveselijeg odjela naše bolnice. Posjetili smo ih uoči tog važnog dana koji nisu obilježavali u posljednje dvije godine zbog pandemije.
Na trećem katu glavne zgrade bolnice dočekale su nas Jasminka Mrculin, voditeljica tima rodilišta i dvije primalje, Božica Kovač i Ivona Punčikar. Sveukupno u našoj OB imamo 24 primalje, od čega ih je u rodilištu 13. Ostale su raspoređene na dječju sobu, ginekologiju i ginekološke ambulante.
Voditeljica Jasminka na odjelu rodilišta 12 je godina, a u nazad dvije godine tu je i voditeljica. Božica je, pak, cijeli životni vijek provela u rodilištu, u rujnu će tome biti pune 42 godine.
Ivona je mlada primalja koja je na odjelu tek dvije godine i zadovoljna je što ima prilike učiti od tako iskusnih kolegica. U Koprivnicu je stigla iz Slavonije, nakon završene škole Primaljstva u Zagrebu.
Božica, koja ima najviše iskustva, povukla je paralelu unatrag četiri desetljeća.
– Danas imamo tehniku koju nekad nismo imali, primjerice CTG za slušanje otkucaja srca. Nekada nismo imali ultrazvuk, žene tih godina nisu znale što će roditi, djevojčicu ili dječaka pa niti koliko će ih na kraju biti. Isto tako, nije bilo ni lijekova koji bi mogli ublažiti bol tijekom poroda. No kod samih trudova ni danas ne pomaže nikakav lijek osim epiduralne, koju smo jedno kratko vrijeme imali, no opet je nemamo, jer nemamo toliko anesteziologa na raspolaganju – veli Božica.
Od početka do kraja smo tu, no rijetko tko se sjeća babica
Danas efekta iznenađenja pri porodu gotovo da i nema, rodilje već dolaze pune informacija pa čak i temeljem modernih ultrazvučnih aparata u glavi stvore sliku djeteta.
– Zna se dogoditi da se žena porodi i onda se iznenadi jer je ona dijete zamišljala drugačije, no ni jedna ga zbog toga kod nas nije ostavila – u šali dodaje Jasminka.
Ona, Božica i Ivona, kao i njihove ostale odjelne kolegice glavne su šefice prilikom poroda, no cijeli ih život prati “nepravda” da rodilje, odnosno friške majke uglavnom rijetko kad upamte njihova imena. Razlog tome je što je za sam porod odgovoran liječnik koji i potpisuje papirologiju.
– Mi smo sestre, babice koje obavljamo porod, koje ako se nešto neobično dešava obavještavamo liječnika. Od početka do kraja smo tu, ali rijetko tko se sjeća babice, uglavnom kažu bila je tu, ali ne znamo joj ime – kaže Jasminka.
Današnje generacija rodilja poprilično se razlikuju od onih s kojima se u početku svoje karijere susretala Božica.
Sve dalje je sve gore, novim generacijama je Google doktor
– Nekad su žene znale od svojih mama i baka da trudovi bole i da se moraju poroditi i tako su se i ponašale. Sve dalje sve je gore, nove generacije su dosta razmažene, dođu pune informacija koje pokupe preko koje kakvih mreža, foruma i glavni im je doktor Google, a ne ovaj kojeg mogu u ambulanti tijekom devet mjeseci pitati za savjet i pomoć ako ih što zanima – veli Božica.
Velik broj ih na porod dođe s već usađenim negativnim stavom jer je ona negdje nešto pročitala. To je ono što ih sve skupa najviše uspije izbaciti iz takta.
Ipak, ima i onih koje dođu s pozitivnim stavom, s takvima sve ide puno jednostavnije i brže.
Od 1996. godine kad je organiziran prvi tečaj za trudnice pri porodu u koprivničkoj bolnici mogu prisustvovati i očevi. Pandemija je tome stala na kraj, no ta se mogućnost s popuštanjem mjera opet pomalo vraća.
Prisutnost muškaraca pri porodu dvosjekli je mač, a ovisi uglavnom o tome koliko se i kako par pripremao za ovaj čin.
– Ovisi o muškima, nekad s njima imamo više posla nego sa ženom. Dođe im slabo pa ih luftamo i oporavljamo. Neki nam pak dođu kao velika pomoć, kad ne možemo doprijeti do žene, ne sluša nas, ali ako je muž s njom, onda ju on usmjeri pa zajedno dišu i tiskaju – kaže Božica.
Iako trudničkih tečajeva za korone nije bilo, na službenim stranicama komore primalja postoji trudnički tečaj. Sve što bi trudnica trebala znati prije poroda o samom porodu moguće je doznati od medicinskog osoblja, kako u ambulantama, specijalističkim ordinacijama, a i naše primalje u rodilištu uvijek su na raspolaganju za kakva god pitanja.
Manje poroda nego lani
Neke rodilje dođu na porod s popisom onoga što žele ili ne žele.
– Napišu na papir da primjerice ne želi klizmu, drip, brijanje, sve napiše na papir crno na bijelo. Mi se toga uglavnom pridržavamo i poštujemo njihove želje, dok god je sve u redu, ali ako je naša procjena drugačija, naravno da ne možemo slušati nečije želje i pozdrave. Uglavnom, neke koje dođu s idejom da ne žele drip, ništa protiv bolova nego neka sve ide prirodno, kad sama vidi da to više ne ide, onda traži sve i svašta, samo da sve čim prije završi – objašnjava voditeljica Jasminka.
U prva četiri mjeseca ove godine imali smo 221 porod što je 26 manje nego u istom periodu prošle godine. Nekad je poroda bilo više, čak oko 1300 pa i 1400 njih tijekom godine, u vremenima kad je Božica počinjala karijeru, no to su bila vremena kad se na porod išlo u onu bolnicu kojoj si pripadao, nisi mogao zbog pomodarstva odlaziti u neke druge zdravstvene ustanove. Danas se traži komoditet pa žene idu primjerice u Čakovec zbog ambijenta, jer je tamo rodilište preuređeno pred dvije godine.
Koprivničko rodilište ima 19 kreveta i to tri jednokrevetne sobe, a ostale su trokrevetne s vlastitim sanitarnim čvorom. Jedno krilo trećeg kata za pandemije je pretvoreno u kovid dio koji je bio fizički odvojen i opremljen rađaonskim krevetom i svom potrebnom opremom. Dio bivše pripreme pretvoren je u izolirani dio i bilo je dovoljno mjesta da ih se moglo odvojiti od ostalih tako da je sve funkcioniralo savršeno.
– Primalja je najljepše zanimanje na svijetu jer dok ti primiš dijete dok ti se zaplače na rukama, nemaš ljepšeg osjećaja. Žene kad su pred porod znaju vikati da budu umrle, onda ih utješim pa kažem da nisu na odjelu na kojem se umire nego rađa novi život – veli Božica koja ne zna broj djece kojem je pomogla doći na svijet, no bilježnica bi svakako bila podeblja.
– Lijep je to osjećaj. Čovjek je sretan dok uloži truda, a sve završi kako treba i da su mama i beba dobro. Svako zanimanje specifično je na svoj način. Mi ovdje radimo u smjenama, no pravila nema. Može nam biti miran dan, a burna noć, nikad ne znate što vam i kad bude došlo. Svaka trudnica koja dođe je tempirana bomba. Može biti sve ok, a u sekundi se promijeniti. Najteže je kad se porod ne završi sretno, srećom takvih je, ipak, manje – složile su se na kraju sve tri.
