Prvoga dana travnja Slaven Belupo je na svojim službenim stranicama objavio kako je Matija Vuić potpisao profesionalni ugovor na tri godine. Vezni igrač juniora koprivničkog prvoligaša, ujedno kapetan, taj je trenutak čekao otkako je iz Pakraca stigao u Podravinu. San se ostvario, i to na 1. april, premda nije bila riječ o šali.
– Bio sam na par treninga te odradio prijateljske utakmice. Kao da se odjednom dogodilo – priča Vuić.
Nogomet je počeo igrati s pet i pol godina, prisjeća se, kada ga je otac odveo na trening u Hajduk Pakrac. Inače, ponosno nam je ispričao kako je tata Slavko bio na korak do potpisivanja ugovora s Dinamom. Početkom devedesetih prošao je selekciju zagrebačkog kluba, no umiješao se Domovinski rat zbog kojega se vratio u Pakrac.
– I ondje, u Pakracu, treneri nastoje raditi kao ovdje, u Slavenu. No, liga je niža pa se ne doživljava tako ozbiljno – smatra Vuić koji je dijelom Slavena postao u siječnju 2018. godine.
Postojala je opcija odlaska u Osijek, što se na kraju nije ostvarilo pa je nakratko zaigrao u Pleternici, hrvatskom trećeligašu. Nedugo zatim, njegov brat Filip dobio je i prihvatio Slavenov pozivu, nakon čega mu se godinu i pol kasnije, ušavši u kadetsku momčad, pridružio i Mata.
– Na početku je čudno, moraš se priviknuti na novu okolinu i ljude, čak i govor. Ništa ih nisam razumio. No, s vremenom se privikneš, nakon dva-tri mjeseca bilo je lakše. Danas sam kao doma – kaže Matija koji je Ekonomsku školu u rodnome gradu zamijenio onom u Koprivnici.
– Grad mi se sviđa. Mali problem bila mi je škola. Morao sam sve upoznati, shvatiti kako funkcionira – dodaje, otkrivajući kako, s obzirom na to da žive s buratom, ponekad moraju pripremiti slasni obrok, iako prehranu osigurava klub.
“Kako igramo, teško će nas netko pobijediti.”
Prošle je godine bio izlazni junior. Sljedeća stepenica, ona najizazovnija u nogometnom odrastanju, trebao je biti prelazak među seniore. Međutim, iskorištena je opcija prema kojoj kao tzv. stariji junior može ostati na posljednjoj razini mlađih kategorija.
– Želim se posvetiti nogometu. Želim probati, sve sam podredio nogometu – motivirano zvuči Matija dok pričamo u klupskim prostorijama.
U tri godine radio je s nekolicinom koprivničkih trenera. Prošao je kroz ruke Vedrana Medenjaka, Dalibora Gorupića i Ivice Sertića. Trenutno ga vodi Želimir Mešnjak.
– Sa svima mi je bilo dobro raditi. Svatko od njih ima svoju nogometnu filozofiju. Sada mi je, s trenerom Mešnjakom, možda najbolji period. Dobro radimo, igramo, djelujemo. U moje tri i pol godine mislim da nikada nismo bili ovako dobro posloženi – smatra Vuić.
U trenutku pisanja teksta Slavenovi juniori drže šestu poziciju s 22 boda do koje su skočili na temelju četiri uzastopna neporažena kola. Redom, savladali su Orijent 1919 (5-0), Istru 1961 (2-0), zaprešićki Inter (1-3) i Osijek (2-1) te odigrali neriješeno s Rudešom (1-1). Da je riječ o dobrome plasmanu govori popis klubova koji uvjerljivo imaju bolji plasman. Na petome mjestu nalazi se baš Osijek s 35 bodova, koliko ima i četvrta Rijeka. Treća je Lokomotiva s 42, drugi Dinamo s 52, a prvi Hajduk s 58. Iza Slaven Belupa, dakle, nalazi se osam klubova.
– Kada smo krenuli s pripremama, sve je bilo dobro. Pobjeđivali smo prijateljske utakmice. No, s početkom prvenstva sve je krenulo nizbrdo. Nikoga nismo mogli pobijediti. Izgubiš jednu-dvije i kreneš prema dolje. Iako, atmosfera je bila dobra. Jednostavno, bilo nam je teško zabiti gol. Sada, pak, mislim da svakoga možemo pobijediti. Cilj nam je uzeti šesto mjesto, biti iza pet najboljih ekipa. Kako igramo, teško će nas netko pobijediti – govori kapetan.
Kakav je osjećaj zakoračiti u seniorsku svlačionicu u kojoj se nalaze Krstanović, Paracki, Bačelić-Grgić?
Zamislite, kao junior ulazite u svlačionicu, a ona puna prvoligaških igrača. Tu su HNL ikone poput Stipe Bačelić-Grgića, Gorana Parackog ili Ivana Krstanovića. Svi iskusniji, svjedoči nam, prvi su mu bili pri ruci kada je tek zagazio među velike. Ponudili su se pomoći, olakšali mu prilagodbu. Atmosfera je, tvrdi, među seniorima odlična.
– Odazvao sam se svakom treningu na koji me je trener Tomislav Stipić pozvao, dao sam sve od sebe – nastavlja Vuić koji je seniorsko iskustvo počeo prikupljati još za vrijeme trenera Sertića, dok je posljednja utakmica bila ona prijateljska protiv drugoligaša Dubrave.
– Znam da je prijelaz iz juniora u seniore težak. Trenirat ću, probati, nametnuti se. Ne bih imao ništa protiv posudbe na kojoj bih se mogao razvijati. Tek ulazim u seniorski nogomet. Želim igrati, ne sjediti na klupi i čekati koju minutu prilike. Ako sam za to, vratit ću se i igrati za Slaven – svjestan je Vuić.
Luka Modrić Vuićev je apsolutni i jedini uzor. S trakom oko ruke svoju momčad vodi primjerom, baš kao najbolji hrvatski nogometaš ikada. Reći će ako nešto nije dobro, dakako, no ne želi suigračima stvarati pritisak. Priznaje kako nije vokalan poput, primjerice, Parackog kojega redovito možemo čuti kako vodi Slavenaše kroz kola HT Prve lige.
– Prošle me je godine trener Medenjak pozvao da u juniorima igram kao stariji. Razmišljao sam je li to dobra odluka ili bih trebao u seniorski nogomet. Odlučio sam još godinu dana ostati u juniorima – kaže.
“Kad će me trebati, obavijestit će me. Moram čekati svoju priliku.”
Već pogled na Vuićevu juniorsku statistiku, koja uključuje dva pogotka i šest asistencija, podsjeća na Nemanju Glavčića. Upravo je s njim povukao paralelu i potvrdio kako imaju mnogo sličnosti, neovisno o tome što Vuić može odigrati raznolike role u veznome redu. Najbolje se, veli, osjeća bliže vratima, ondje gdje može dati ono posljednje, za pogodak krucijalno dodavanje. Usto, obojica su ljevaci.
– Situacija je napeta, no mislim kako ovo nije realno stanje. Kada znaš te dečke, kada s njima treniraš i znaš koliko su zajedno, čudi me kada su sedmi. Mislim da mogu puno bolje, pa i do petoga mjesta – uvjeren je Vuić, komentirajući rezultate prve ekipe.
– Atmosfera je odlična. Imaš osjećaj kao da su prvi s 20 bodova ispred svih – opisuje Vuić dojmove iz svlačionice Slavena, odgovorivši kako mu se sviđa što je trener Stipić osebujan, drugačiji od ostalih.
Uz dobre pripreme te bez ozbiljnijih ozljeda bez problema prati seniorski intenzitet. Manje ili više sve je to tu negdje, valja se samo prilagoditi na duele, osjetiti ipak nešto višu snagu starijih igrača, vjeruje.
Prilikom potpisivanja profesionalnog ugovora klupsko vodstvo izrazilo je nadu da će opravdati stečeno povjerenje. Glede dalje budućnosti, zasad mu planovi u vezi njega kao jednoga od mladih klupskih kotačića nisu izneseni. No, kao što je rekao, strpljiv je, nije mu problem pričekati.
– Kad će me trebati, obavijestit će me. Moram čekati svoju priliku, ona će kad tad doći. Nema ljutnje – jednostavno odgovara Vuić, inače veliki navijač zagrebačkog Dinama koji je karijeru započeo u Hajduku iz Pakraca, a danas igra za Slaven Belupo.