Nepravda! Riječ je to koja označava nepravednost ili neki nezasluženi ishod, a koja se često koristi u svakodnevnim situacijama. Također, često se koristi i u sportskom žargonu, a upravo ta riječ najbolje opisuje ono što se dogodilo Antoniju Pranjiću, 32-godišnjem Koprivničancu i treneru Podravke.
Dosadašnjem treneru Podravke. Pokazalo se, po tko zna koji već puta, privremenom treneru Podravke, jer na klupi koju najviše voli neće dočekati novu sezonu.
Leđa su mu opet okrenuli, palac dolje pokazali, prevarili ga, izigrali ga ili kako god to želite nazvati. Sramotno ga izigrali, jer se u njegov talent već godinama kunu, a pravu priliku nikad mu nisu dali. Pa ni sad kad je spasio sezonu, uzeo trofej, pokazao da zna znanje i pobrao brojne simpatije Koprivnice.
Ne zato što je domaći dečko, iako i to igra ulogu, već zato što je pokazao da zna, potvrdio ljubav prema klubu, ali i dokazao da nije ništa lošiji od nekih razvikanih trenera koji dođu u Koprivnicu samo uzeti lovu, a iza sebe ostave nered. Pranjić je taj nered počistio, postavio stvari na noge, oživio ekipu, ali ni to nije bilo dovoljno onima koji su mu okrenuli leđa. Iako su se ‘kunuli’ da će dobiti priliku i da će se sve vidjeti u kupu, odnosno nakon njega.
Odluka pala i prije završnice u Poreču
A on je u tom kupu pomeo Lokomotivu i nadmudrio Šoštarića, trenera Lokomotive, izbornika hrvatske reprezentacije, ali i službeno proglašenog najboljeg ženskog stratega u Lijepoj našoj. Dvaput ga je Pranjić nadmudrio. U prvenstvu i sad u kupu. Otkad je sjeo na klupu, pomeo je sve pred sobom, povezao se s djevojkama i za kraj upisao najuvjerljiviju pobjedu protiv Lokomotive godinama unazad.
I umjesto novog, dugotrajnog ugovora, dobio je nogom u guzicu. Opet! Da stvar bude gora, odlučeno je to i prije nego se ta završnica u Poreču uopće igrala, a sve to se i pročulo pa su djevojke finale igrale upravo za Pranjića. Time su pokazale na čijoj su strani i dale mu podršku.
No sve to malo znači onima koji misle da znaju i koji vuku konce. Nećemo ih sad prozivati, ali svi koji prate klub znaju o kome se radi. Nisu to samo ljudi zaposleni u klubu, već oni koji sjede u loži dok su europske utakmice. Isti oni koji su doveli Babića, koji je u Koprivnici ispao cirkusant.
Nekad svetinja, a danas nečija igračka
Cirkusanti ispadaju i oni koji su donijeli odluku protiv Pranjića i već ranije izabrali Obrvana. Još jedno jako ime, koje nikad nije bilo u ženskom rukometu. Svaka čast njemu, ali što se tiče tog ženskog rukometa, Pranjić je za Obrvana doktor nauke, ali je i domaći dečko, a to je uvijek najgore. Osim toga, kažu da su mu tek 32 godine, a ta je izlika toliko žalosna da žalosnija ne može biti. Ne pričamo o dečko koji ima 18 godina, već priznatom treneru, vlasniku najveće moguće licence u rukometu i osobi koja je uz prvu ekipu već četiri godine.
I takav je dobio ‘nož u leđa’. Koliko god to ispalo nespretno pa možda i nekorektno, nadamo se da Pranjić neće ostati u Podravki, jer oni to nisu zaslužili. Nisu zaslužili imati takvu osobu u klubu, jer mu konstantno rade iza leđa. A on nije zaslužio voditi neke mlađe kategorije ili opet sjediti na klupi kao vodonoša nekog tamo ‘priznatog’ stručnjaka.
Nepravda, sve je to nepravda i sramiti se mogu oni koji su donijeli takvu odluku. Time nisu zabili ‘nož u leđa’ samo Pranjiću, već i navijačima, jer svi su stali uz Pranjića. Time ste, gospodo, pokazali koliko vam je stalo do kluba. Klub ste ionako spustili na niske grane, a sad ste izgubili i ono malo povjerenja koje ste imali. Igrajte se sa svojim klubom, klubom koji je nekada bio svetinja, a danas vaša igračka. Takvi su i rezultati, a takva će biti i podrška…