Praznik rada ili Prvi maj lagano nam kuca na vrata, u centru se postavlja pozornica na kojoj će svirati domaći bendovi, ali i mega zvijezda Petar Grašo.
Sajam cvijeća otvara se već sutra na Jelačićevom trgu, program je svakako šarolik i narednih dana građani će moći izabrati nešto za sebe i zabaviti se.
Nas je, pak, zanimalo što naši, nešto stariji, ali mladi u duši, sugrađani misle o današnjem načinu slavljena ovog dana. Kako se prije slavilo, kakva su prava radnici imali nekad, a kakva imaju sada. Što im je danas lijepo, a što im nedostaje.
– Svi smo slavili kak’ smo mogli, svega je bilo na raspolaganju i svi jedni te isti smo bili navek. Sad se svi držiju preštimano, nije to više kak’ je nekad bilo. I prije se, kak’ i danas radilo, ja sam delal u četiri smjene. Jedino kaj dućani nisu delali i preživjelo se – rekao je Stjepan, mnogima poznatim kao renesansni kmet Štef.
– Danas ima puno medija pa se sve zna, nekad nije bilo tak’. U goricama smo bili, išli od jednih do drugih, slavili smo mi i dva dana. Praznika koliko hoćeš – zaključio je Štef.
Putem smo sreli i Ivana koji nam je rekao kako su ljudi prije puno više držali do ovoga dana, a mnogi su ga koristili za obrađivanje vlastitih polja. Radilo se i tada puno, ali danas još i više.
– Lepše je bilo prije nego danas. Besplatni prijevoz smo imali, autobusima se na Prc išlo, tam smo se družili, vojska je dijelila graha, muzike je bilo na par mjesta. Bilo je puno više sadržaja. Družilo se fino, a danas se samo preko interneta spominjaju – rekao je Ivan.
Njegov prijatelj Janko rekao nam je kako osjeća da su ljudi sve što se prije događalo danas osudili kao prokletstvo.
– Nisam ja involviran u sve, ali budem vam nekaj rekel. Prije se radilo puno više za radničku klasu. Ne mogu vam puno reći, jer sam ja radil izvan granica Hrvatske, ali prije se držalo do radničke klase. Danas, ako vi idete kod sindikata u tvornicu i pitate ih za nekaj, kažu vam ‘ako ti nije prav, kod portira te čeka radna knjižica’. Takva su vremena došla, te demokracije naše – rekao je Janko.
Antun nas je odmah u startu ispravio i rekao kako ćemo popričati o prvom maju, a ne prazniku rada!
– Prije je to bio nacionalni praznik u kojem smo svi uživali, slavili ga. Poduzeća su nam organizirala fešte, bilo je tu lijepih dana. Sve je bilo plaćeno, samo smo trebali doći i družiti se. To bi trebalo i danas da se održava, ali nažalost raštrkani smo. Na grah ću u ponedjeljak doći, ne zato što sam gladan nego da se družim – rekao je Antun.
Koprivničanac Marko također smatra da su radnike prije puno više cijenili.
– Puno je bolje bilo prije, općenito je sve bilo bolje. Moja firma je svake godine organizirala druženje za prvi maj, muziku nam dovozila, zakuske pripremala. Danas sam u penziji i sjeta mi dođe dok se toga sjetim – rekao je Marko.
Sreli smo i Marijana koji nam je isto rekao da je nekoć bilo bolje. Tamo negdje 1993./1994. godine, prisjetio se ovaj Koprivničanac, inicirao je prvo kuhanje graha u gradu.
– Nekad prije je bilo pravo i kaj se tiče prava radnika i fešte. Ja sam jedan od inicijatora kuhanja prvog graha u gradu. To nam je još naša hrvatska vojska kuhala. Sjećam se da smo prije čekali praznik rada da bismo doma mogli nekaj delati – nasmijao se Marijan.
Marijan smatra da su zabave, odnosno fešte kako on kaže, bile kao i danas, ali postojala je jedna razlika.
– Pažnja se više poklanjala domaćim muzičarima. To je bilo meni bolje. Bilo je to skromnije po meni, dati domaćem čovjeku prednost – rekao je Marijan.
Na samom kraju sreli smo i jednu hrabru sugrađanku koja se za naš portal vrlo rado prisjetila nekih prijašnjih godina.
– Ja ću vam iskreno reći da sam ja sa sela i mi smo za praznik rada obvezno sadili u vrtu, tako da ja nisam prisustvovala nikakvim velikim događanjima. Taj dan smo iskoristili za rad, ali sjećam se da se nekad išlo na izlete. Mnoge generacije iz Podravke su išle na putovanja, sjećam se da se jedne godine, 1977. čini mi se, išlo čak i u Sarajevo – rekla nam je na samom kraju Jadranka.
