Prošlo je više od godine dana otkako je vlč. Krunoslav Pačalat, bivši župnik Župe blaženog Alojzija Stepinca na koprivničkom Lenišću, doživio dva moždana udara koji su ga prikovali za krevet.
Trenutno je smješten u Domu za starije i nemoćne osobe u Koprivnici, oporavak ide polako, no svakim je danom sve bolje. Govoriti još ne može, no uspijeva pisati s jednom rukom, dok mu je druga još oduzeta.
– Sada sam u Domu gdje sam 17. godina bio dušobrižnik i tu mi je jako dobro. Svi brinu o meni, posebno ravnateljica Vesna Križan. Osjećam se kao da sam u nekom dobrom hotelu – kazao nam je vlč. Pačalat.
Dane provodi moleći, a kako ne može na drugi način, aktivan je na društvenoj mreži Facebook gdje objavljuje tumačenja Božje riječi, jer bez toga ne može. Još uvijek vrlo rado komunicira sa svojim vjernicima koji mu redovito šalju poruke podrške i još uvijek ga traže savjet zbog svojih problema, nedoumica i teških trenutaka. Iako je u teškoj situaciji, vlč. Pačalat i dalje u sebi ima ogromnu snagu i svima poručuje da ne treba očajavati.
– Ljudi se nadaju sa mnom, barem vrijedim još nešto, a tako si i kratim vrijeme. Uskoro, iza Uskrsa, bit će pokrenuta aplikacija s propovijedima. Također, posjećuju me ljudi ovdje, a posjete su dozvoljene cijeli dan. Oni koji žele doći, molio bi ih neka se samo prethodno najave – kazao nam je.
Nedostaju mu vjernici, njegov dom, ali i bogoslužja. No kaže, Bog je htio ovakav život za njega i on se s tim pomirio, prihvatio to.
– I ovo je život. Nije po mojoj volji, ali tako je. Treba biti ono što jesi i živjeti život kakav ti je Bog dao. On zna zašto. Ne treba gubiti vrijeme i život na očajavanje. Cijeli svoj život sam bolestan, pa bi čovjek pomislio da sam nesretan, ali ja sam sretan. Treba čovjek prihvatiti dok je bolestan da ovisi o drugima, da nema više intime, srama ili držanja dostojanstva. Jednostavno to treba prihvatiti i onda je sve lako. Dakle, sve je u našoj glavi – priča nam.
S obzirom na to da se bliži Uskrs, najveći kršćanski blagdan, poslao je poruku svim vjernicima.
– Život je lijep. Samo ga takvog treba prihvatiti kakav je. Bez obzira kako ga mi željeli zamišljali. Na stranu s našim planovima. Često su naša očekivanja sebična. Bog nam je dao život i On zna kako on mora izgledati. Iako zna biti teško, treba izdržati- njegova je poruka.
