Tim psihologa sa Sveučilišta Sheffield proveo je novo istraživanje kojim je došao do zaključka da je u ovom mjesecu u potpunosti razumljivo što ukopavamo glavu u pijesak umjesto da se suočavamo s problemima – štoviše, motivirani smo da tako radimo.
Dr. Thomas Webb sa sveučilišnog Odsjeka za psihologiju glavni je istraživač projekta koji istražuje kakav utjecaj ima proces nadzora kad stremimo nekom cilju. Njegovi nalazi upućuju da unatoč dokazima da nadziranje, kao što je redovno vaganje pri procesu mršavljenja, može pomoći ljudima da ostvare svoje ciljeve, postoje trenuci kad pojedinci namjerno izbjegavaju saznati takve informacije.
– Tijekom božićnih blagdana mnogi od nas neće provjeravati stanje računa u banci ili brojati kalorije pri svakom obroku, unatoč tome što želimo imati kontrolu nad svojim novcem ili kilažom – izjavio je dr. Webb.
„Projekt upućuje na postojanje “sindroma noja” prilikom kojega ljudi „zabijaju” glavu u pijesak.”
Iako postoje praktični razlozi zbog kojih ljudi ne nadziru svoj napredak (npr. ponekad nam je teško protumačiti dobivene informacije kao što su komplicirane oznake nutritivnih vrijednosti na pakiranjima hrane ili zagonetne račune za struju), dr. Webb kaže da istraživanje „sindroma noja” pokazuje da također postoje i motivirani razlozi za izbjegavanje takvih informacija.
– „Sindrom noja” je ideja da postoje trenuci kad ljudi radije ne bi znali kako stoje u vezi sa svojim ciljevima – objašnjava dr. Webb.
– Izbjegavanje nadziranja ljudi koriste kao spas od negativnih emocija povezanih s točnom procjenom napretka. Naprimjer, ljudi možda ne žele znati koliko novca su zaista potrošili ili što njihov partner misli o njihovim komunikacijskim vještinama. To nazivamo motiviranom nepažnjom.
Dr. Webb zaključio je da je promoviranje trajnih promjena u ponašanju ljudi jedan od najznačajnijih izazova s kojima se suočavaju znanost i društvo. Njegov četverogodišnji projekt – koji završava 2015. godine i financiran je od strane Europskog istraživačkog vijeća (ERC) – pokušava razumijeti zašto ljudi izbjegavaju nadziranje napretka svojih ciljeva i posljedično pokušava pronaći načine promocije nadziranja i pomaganja ljudima da ostvare svoje ciljeve.