Najpoznatiji hrvatski dvorac, osim lijepog interijera i (dijela) jezera u podnožju brdašca na kojem se nalazi, skriva i izuzetne prirodne ljepote gdje se nećete sudarati s drugim turistima, a uživancija je zagarantirana.
Vjerojatno vas je većina posjetila Trakošćan. Gotovo 700 godina star biser Hrvatskog Zagorja privlači mnoge turiste i vjerojatno je najpoznatiji hrvatski dvorac. Ako idete iz Koprivnice, teško ćete zalutati jer je put načrčkan znakovima koji upućuju prema Trakošćanu. Parkiranje ćete platiti 10 kuna; osim ako ste u stanju svijesti kao nadobudni Riječanin, vozač crne limuzine koji je škrtario na plaćanju parkinga jer su on i cura/žena “samo došli nešto pojesti” iako mu je auto vrijedan bar 30 tisuća eura. U naletu nervoze sjeo je za volan i, vozeći u rikverc, udario u kuku parkiranog automobila dok je plavuša na suvozačevom sjedalu držala glavu u rukama da je nitko ne vidi. Sreća njegova, oštetio je samo svoj auto jer su ga lokalni prodavači već polako počeli odmjeravati ispod oka.
Deset kuna ćete platiti i sladoled u kornetu od vanilije kojeg tako volim, a koji u “običnim” trgovinama košta dvostruko manje. Ah, već smo navikli na to da se na turističkim destinacijama sve plaća duplo više. S obzirom da nismo znali kakva će biti situacija s vremenom jer je malo bilo oblačno, a malo sunčano, odlučili smo iskoristiti sunce i prvo obići jezero. Iako na prvi pogled izgleda maleno, dugo je oko kilometar i pol, a da bi ga obišli potrebno je, prema mojoj procjeni, prehodati možda i pet kilometara.
Cvijeće, miševi i zmije
No, svakako to učinite! Jezero je umjetno, ali je priroda svih ovih godina učinila svoje i pretvorila ga u predivno nedirnuto stanište biljnih i životinjskih vrsta. Ono što je za svaku pohvalu – oko jezera se ne može naći smeća koje bi nagrđivalo prirodu, a nagrđuje mnoge destinacije na koje se upućuju ljubitelji prirode. Šetnica je predivna i nenametljivo uređena, a uživat ćete u pogledu na mnogobrojno cvijeće, začuti šuškanje miševa koji bježe od vas (ako imate izvježbano oko i vidjet ćete ih kako se zavlače u rupe), a na sveopću radost većine populacije, možda ugledate i poneku zmiju. Mi smo vidjeli samo dvije i to na istom mjestu. Ne bojte se – one se vas boje možda i više nego vi njih.
Na šetnici nam se zbio događaj koji spada u kategoriju “vjerovali ili ne”. U trenutku kad sam u bradu psovao sam sebe jer nešto na fotiću nisam namjestio kako treba začuo sam neuobičajeno hihotanje koje kao da je dolazilo od neke rijetke životinje. Možda smo naletjeli na trakošćansku neman, a ja upravo imam fotoaparat u ruci! Gledajući u smjeru hihotanja, vidio sam nešto crveno kako mi se približava, a kako sam kratkovidan, imalo je oblik mrlje. No, na kraju se ispostavilo kako je riječ “samo” o mom prijatelju u crvenoj košulji i njegovoj curi. Ah, reko, koje li slučajnosti da se baš tu vidimo. No iznenađenja ovdje nisu prestala – moje razočarenje nepronalaskom trakošćanske nemani uskoro je zamijenila radost što je crvenokošuljaški mladić upravo zaprosio curu, a ona je pristala. Dragi moji, ovim putem vam čestitam! Da, ako ste se zapitali kakvo je to hihotanje bilo, to se budući mladoženja smijao od olakšanja nakon ogromne količine nervoze koja ga je vjerojatno tištila nekoliko dana.
Nakon šetnje oko jezera zaslužili ste klopu ili barem kavu ili sok. Pojesti i popiti ćete moći u restoranu na jezeru, a odande se možete otputiti i na pedaliranje po jezeru. Zaboravio sam pitati koliko košta, ali izgleda zabavno.
Škripavi oldtajmer
Interijer samog dvorca ovaj put nisam razgledao jer sam bio dvaput prije toga, ali mogu vam reći kako je upad 30 kuna (za studente i nešto jeftinije). Trakošćan je popularna destinacija i za mladence pa smo naišli na jedan fotosession upravo vjenčanih Nine i Denisa. Nadam se da škembastom fotografu nije zasmetala moja pojava u kadru dok je okidao fotku. Sori stari, al’ nasred puta ste. Nina i Denis do Trakošćana su se dovezli u škripavom, ali dobro očuvanom oldtajmeru kojeg možete vidjeti na fotki.
S obzirom da nas je put nakon Trakošćana odveo i do Krapinskih toplica u posjet curi jednog od članova “ekspedicije”, ne mogu ne spomenuti da smo glad utažili u restoranu Oro goro u Oroslavju. Ako se zateknete tamo, vjerojatno nećete moći vjerovati kad vidite prepuno ogromno parkiralište (na fotki). Jedva smo našli mjesto za parkiranje. Domaćica nam je rekla kako je restoran vrlo popularan među Zagrepčanima, a nakon što sam probao pizzu mogu reći – s razlogom. Iako je cijena viša nego u koprivničkim pizzerijama, veća je i vrlo ukusna.
To bi bilo to. Ako niste bili u Trakošćanu – što čekate? Ako ste bili, a niste prošetali oko jezera – što čekate? Nije daleko i prekrasno je. Isplanirajte jedan vikend kad će biti lijepo vrijeme, pazite se suludih zagorskih vozača koji s radošću pretječu na zavojitim uzbrdicama i uživajte!
{vsig}vijesti/04-2012/trakoscan{/vsig}
