U Koprivnici je zabilježeno više progona „vještica“, o čemu imamo nekoliko sudskih spisa. U jednom od njih je u ime gradskog poglavarstva gradski fiskus Antuna Večeti 1676. pokrenuo parnicu protiv Ivana Prosenjaka zbog kletve i prizivanja vraga.
Elizabeta Laslov, supruga Wolfganga Zajfrida, tužila je 1678. Margaretu Doričić, suprugu Petra Benčaka, jer je tvrdila da je vještica. Kako nije bilo dokaza parnica je bila odgođena. Iste, 1678. godine, je Elizabeta, supruge Jurja Bosaka, tužila Margaretu, supruge Luke Sabola, jer je tužiteljicu nazvala vješticom.
Uz to je tvrdila da je u parnici protiv Mihaela Skudića upotrebljavala vještičje čini. Budući da se optužena nije pojavila na ročištu, sud je presudio u korist tužiteljice. Agate, supruga prvo Šimuna Pečulije a zatim Tome Belošića, tužila je 1679. Helenu, supruge Stjepana Jantakovića, zbog vrijeđanja jer je rekla tužiteljici da je zavela i «zacoprala» njenoga muža, no tužba je bila odbačena.
Gradski fiskus Mihael Lukarić je 1679. kao tužitelj pokrenuo tužbu protiv Doroteje Hoine, zbog djela čaranja i praznovjerja (naime kod nje je 1670. pronađen muški ud i druge stvari koje su joj služile kod čaranja). No kako nije bilo novih dokaza, parnica je zbog neutemeljenosti odbijena do provođenja istrage.
Zbog «vražjih čina» je 1699. bio optužen Nikola Sokol. Četiri su žene 1700. optužene «zbog stanovitih vražjih čina» odnosno da su vještice. Ispitivali su ih torturom, ali one su negirale svoj utjecaj na požar za koji su bile optužene. Mučene su tako da su ih svezanih ruku i nogu «vu vode» namakali «ili budu splavale ili ne».
Iste, 1700. godine je Elizabeta zvana Vidačka (udova remenara) bila ispitivana pod torturom. Optuživali su da je vještica. Istovremeno su na isti način bile ispitivane još dvije žene. U procesu je zabilježeno, uz ostalo, «ženi se vrag skazal vu betegu, bil je v muškomu kipu, mlad 12 leta». Elizabeta je navodno surađivala s «pajdašicom» po imenu Sofka «koja copernju mast zna delati». Također je zapisano «Jenkrat pri galga s oblakom je bila tretkavica, a one su znale da je to grmljavina pa su bežale pod muški krov, letale su po zraku i mazale se coprnjom maščom pod pazuhom».
Također, 1700. godine bile su optužene tri žene «zbog coprije» da su namjerno štetile plodnosti vinograda i to retroaktivno. One su se branile «da za nikakvu copriju ne znaju jedinu kaj znaju vračiti s travama vu betegu, i to z božjom pomoći». Ispitivali su ih torturom, ali nisu uspjeli dobiti priznanje. I kasnijih je godina bilo primjera ispitivanja putem torture «zbog magičnih čina». Npr. 1701. je optuženo više žena koje su bile pregledane, a na tijelu su imale «znak vraga». Npr. Helena Školnik zvana «Cvijena baba» je na lijevom ramenu imala dijabolički znak.
Praznovjerje dijela koprivničkih stanovnika vidi se iz preslušavanju svjedoka u procesu protiv navodne vještice 1698. godine. Iskazi svjedoka su najvjerojatnije bili neuvjerljivi gradskom sucu pa «vještica» nije bila procesuirana. Na osnovu iznesenih podataka moguće je ustanoviti da ni jedna navodna «vještica» nije bila osuđena, a vrlo je malo sudskih procesa protiv «čarobnjaka» i «vještica» završeno presudama i u susjednim prostorima, npr. u donjoj Štajerskoj.