U školske će klupe početkom idućeg tjedna sjesti 1074 prvašića iz Podravine i Prigorja.
Klara Golubić iz Štaglinca, koprivničkog prigradskog naselja, jedna je od njih. Po prvi put će sjesti u školsku klupu, u Osnovnoj školi Braća Radić, što jedva čeka. Torbu je nabavila još u veljači. Bila je rođendanski poklon.
– Jako se veselim školi, jedva čekam da počne. Pogotovo sam sretna jer sam vidjela da sa mnom u razred ide moja najbolja prijateljica Tesa. Najviše volim engleski pa će mi to biti i najdraži predmet. I knjige iz engleskog su mi najljepše. Nije me strah škole. Brat me već i pjesmice naučio. On već ide u tu istu školu u koju ću ja krenuti – kazala nam je s osmijehom na licu Klara.
S obzirom na veliko uzbuđenje, već je pripremila i haljinicu koju će obući na prvi dan škole. Također, već zna da će polaziti i Dramsku skupinu jer jednog dana želi postati glumica.
Inače, u obitelji Golubić već ima školaraca pa su i puno prije upisa bili upućeni što sve treba kupiti i što mogu očekivati. Klara ima, naime, starijeg brata Lovru koji će polaziti četvrti razred.
– Torbu smo nabavili davno tako da sad s tim nismo imali brige. Nedavno smo kupili bilježnice i ostali pribor za školu. Komplet knjiga za prvi razred košta oko 700 kuna. Dok se tome uračuna torba, školski pribor i oprema, bude to oko 1500 kuna. Knjige za Lovru koštale su oko 800 kuna, pa su tu još bilježnice, pribor, odjeća, obuća… Znači, ispada da smo samo za knjige dali oko 1500 kuna. Nakupi se to – kazala je Nikolina Golubić.
Klara nije išla u vrtić pa joj je boravak u većem kolektivu nepoznanica. S obzirom na to, roditelji su je tijekom cijele godine polako pripremali na odgovornost koja ju čeka.
– Velika nam je briga putovanje. Morat će putovati autobusom. Prvih dana ćemo svakako ići s njom, dok ne nauči gdje joj je učionica, da se snađe po školi pa da je možemo pustiti samu. Do busa ćemo ju svakako pratiti. Klara je spremna jer puno toga već zna jer ju je zanimalo kad je brat učio. Slova zna, pisati, čitati po malo… Ne možemo ju sve naučiti, moramo nešto ostaviti i za učiteljicu – šali se N. Golubić.
Riječ je o velikoj promjeni u životu, ne samo Klare, već i ostatka obitelji pa postoji i doza straha kako će se snaći u novom okruženju.
– Strah nas je hoće li se uklopiti u razred, hoće li slušati učiteljicu, hoće li se sramiti, možda jedva čekati da izađe van iz škole. No, poznavajući nju, sve će biti u redu. S Lovrom je tako bilo, prvi strahovi su odmah nakon prvog tjedna pali u vodu. No, bez obzira na to što opet imamo prvašića, lakše nam je puno jer znamo što nas čeka. Škola nam je isto super, ne bi ju mijenjali. Ma jedva čekamo da krenemo – zaključila je N.Golubić.
Klara nam je bila posebno simpatična jer se veselje zbog škole zaista dalo iščitati s njezinog lica. Dobro nas je i nasmijala dok je stavila torbu na leđa i to praznu te kroz zube promrmljala da joj je već teška.
