Silviji Porić-Smolek i njenoj obitelji odmor iz snova umalo se pretvorio u katastrofu; nakon 7 dana provedenih na cruiseru Costa Concordia, cruiser je udario u talijansku obalu pri čemu je, prema posljednjim podacima, poginulo 11 osoba. Do današnjeg dana nitko iz Ministarstva vanjskih poslova nije ih ni nazvao.
Silvija je sa suprugom Zlatkom i djecom, Igorom (12) i Larom (13) uživala u sedmodnevnom putovanju od talijanske luke Savone, preko Toulona, Barcelone, Sardinije, Sicilije i Rima. Za kobni petak 13. bio je predviđen povratak u Savonu gdje je obitelj ostavila auto. Organizacija je dotad bila savršena. Naizgled – odmor iz snova.
Neobičan zvuk trganja
No, večer prije povratka dogodilo se nešto što će pamtiti cijeli život. Obitelj je upravo završila s večerom kad su začuli neobičan zvuk trganja: “Srećom, kćer sam potjerala na tuširanje, iako se htjela pozdraviti sa prijateljima.”, kaže nam Silvija. Ona i suprug brzo su reagirali kad je televizor gotovo pao na pod njihove kabine; brod se nagnuo. No, nisu se uplašili: “Bila je obavijest da imaju problema sa strujom.”
Svi putnici, opisuje Silvija, izašli su na hodnike gledajući što se zbiva i noseći pojaseve za spašavanje. Tako su ih obukli i oni: “Moram priznati, bilo nam je smiješno!” Srećom, odmah na početku putovanja svi putnici prošli su tzv. emergency drilling, gdje su naučili kako se ponašati u slučaju nesreće. Naime, cruiser Costa Concordia zaista je ogroman te se teško snaći na njemu ukoliko niste dobro upoznati gdje i kuda krenuti u slučaju potrebe.
Tek kada su došli u glavni hol i vidjeli kako je sve porazbijano, osjetili su nelagodu: “Tada mi je prvi put sinulo da smo se vjerojatno nasukali.”, prisjeća se Silvija. Igor se, kaže, pomalo i uplašio, dok Lara situaciju još uvijek nije ozbiljno shvaćala. Kao, uostalom, ni većina putnika jer panike nije bilo. A ni obavijesti što se zapravo dešava.
Od časnika ni traga
“India deck four” riječi su koje su sljedeće čuli preko razglasa; nije im bilo jasno što to znači. Silvija pretpostavlja kako je to bila šifra za ukrcavanje u čamce za spašavanje. I oni su krenuli prema čamcima. Kraj čamaca nije bilo nijednog od časnika, samo Filipinci, članovi posade koji su im pomogli da se ukrcaju u čamce.
Prvi znaci panike bili su primjetni kraj čamaca. Unatoč guranju i strci, suprug Zlatko izborio se da uđu u drugi čamac. Čamci su inače potpuno zatvoreni, izuzev jednog prozorčića te primaju 150 ljudi. No, ni to nije prošlo bez poteškoća. “Sjeli smo baš kraj tog prozorčića kad je nešto teško udarilo u krov kraj glave mog supruga.”, kaže Silvija. Taj udarac nagnuo je čamac te su imali problema sa spuštanjem u vodu. Nasreću, uspjeli su te su ubrzo bili na kopnu.
Od prvog zvuka trganja do dolaska na kopno prošlo je oko sat vremena, na kopnu su bili oko 22:30. Brod još uvijek nije jako visio, a na njemu je ostalo još mnogo putnika koji su čekali na red za čamce za spašavanje. Silvija kaže da su se neki navodno spuštali i po sajlama koje spuštaju čamac do vode, a osvjedočila se da su mnogi i skakali da bi doplivali do obale koja nije bila daleko.
Nitko iz Hrvatske nije ih dočekao
Cijela akcija spašavanja izvedena je vrlo agilno i profesionalno. Nakon što su ih stanovnici otočića na koji su se nasukali utoplili, oko 3:30 su trajektima krenuli prema obali. Na obali su ih dočekali vojnički šatori i medicinska pomoć: “Autobusom su nas odbacili 300-400 metara dalje, do škole, gdje smo čekali autobus za Savonu.”
Do Savone su se vozili 5 sati te došli oko podneva. Tamo su doživjeli neugodno iznenađenje – nitko iz hrvatskog konzulata nije ih dočekao te su se pobojali kako će ući u Hrvatsku bez dječjih putovnica. Naime, u cijeloj strci Silvija i Zlatko uzeli su svoje dokumente, a u kabini ostavili dječje. Ostala im je i kompletna prtljaga. Tu je uskočila kolegica s posla, Marina, koja je nazvala konzulat u Rimu i objasnila što se desilo te je obitelji Smolek omogućen nesmetan ulaz u zemlju.
Kad je pitamo što danas osjeća kad razmišlja o nesreći, kaže: “Bilo je važno da se ne razdvojimo.” A brodom bi ponovo putovala: “Ovo je bila čista ljudska glupost, kapetan se malo poigrao sa brodom.”
Saznajemo i kako su stupili u kontakt sa dosta obitelji koje su bile na nesretnom putovanju te razmišljaju o osnivanju udruge da bi se izborili za svoja prava. A s obzirom da je i predsjednik kompanije Costa priznao da je u cijeloj priči kriv ljudski faktor, putnike vjerojatno očekuje i odšteta.
{vsig}vijesti/01-2012/concordia{/vsig}
