Da bismo razumjeli o čemu govorimo kad govorimo o tradicionalnoj kineskoj medicini potrebno je da shvatimo po čemu se ona toliko razlikuje od zapadne medicine. Nakon toga potrebno je definirati osnovne pojmove i njhove odnose.
Vidjet ćemo da neki organi o kojima se govori u tradicionalnoj kineskoj medicini u zapadnoj ne postoje. To je stoga što se neki organi definiraju kao takvi na nivou funkcije energije, a ne samo kao fizički organi.
No krenimo redom.
Koncept koji je u pozadini pristupa tradicionalne kineske medicine nalaže da se čovjeka promatra kao sustav koji poput svega ostalog prolazi kroz stalne promjene. Također postoji veza između čovjeka i okoline, odnosno životnih uvjeta, na više nivoa. Govorimo o energetskoj povezanosti kao osnovi, jer je sve ono što uočavamo na fizičkom nivou prvo uzrokovano na energetskom, da bi se zatim manifestiralo na fizičkom nivou. Promjene na energetskom nivou su stalno prisutni ciklus koji se odvija kroz dan, a zdravlje ovisi o tome da li je organizam dovoljno uravnotežen. Te dnevne varijacije su nam poznatije pod nazivom Cirkadijalni ritam.
Osnovna životna energija naziva se Qi(Chi). Zdravlje ne definiramo kao odsustvo bolesti već kao stanje ravonteže u organizmu. Jasno je da je energetska ravnoteža, odnosno slobodni tok energije Qi stanje kojem treba težiti.
Sam Qi se dijeli na dvije komponente. Prva je nasljeđena energija, ona koju dobijamo od roditelja rođenjem. Energija koju tijelo samo proizvodi unosom hrane, vode i zraka je druga komponenta. Prema tome naša životna snaga je proporcionalna kvaliteti ove dvije komponente.
Transport energije tijelom vrši se sustavom meridijana, koji se sastoje od 12 osnovnih meridijana u parovima, te dva koje nazivamo prednjim i zadnjim. Akupunktura i Moksibustija na najbolji način neposredno dokazuju postojanje navedenih meridijana.
Pojedine organe možemo nazvati generatorima ili skladištima određene energije koja mora nesmetano kolati cijelim organizmom. Smanjena ili blokirana energija je neravnoteža, isto kao što je i pretjerana energija odnosno njen eksces.
Jedan dio Qi-a koji dobijamo rođenjem, odnosno onaj čiju kvalitetu definira nasljeđe je odgovoran za određivanje osobne čudi, odnosno predispozicija za nošenje s okolinom. Onaj dio životne energije koji tijelo generira samo ovisi o uvjetima koje smo mu omogućili. Tu je bitna kvliteta hrane, vode i zraka, kao i količina i redovitost unosa istih.
Zapadna medicina promatra tijelo kao niz međusobno povezanih sustava specijaliziranih za pojedine biološke funkcije. Govori samo o energiji pojedinih organa, odnosno njihovoj sposobnosti da obavljaju svoje osnovne funkcije. Nešto što bi sličilo Qi se ne spominje jer je prisustvo Qi moguće dokazati samo posredno. Ako je postojanje nečeg teško dokazati neposredno, kako onda to isto i objasniti?
Postoje vještine poput Qi Gonga ili Tai Chia koje se prakticiraju u Kini već stoljećima. Raznim vježbama disanja i pokretima, majstori tih vještina naučili su kako kontrolirati protok energije ili tu istu energiju koncentrirati i usmjeriti. Dokazana je dobrobit ovih praksi na fizičkom, psihičkom i emocionalnom nivou. Uravnotežen Qi ima za posljedicu fizičko zdravlje, psihičku i emocionalnu stabilnost i tajna je dugovječnosti. Realno gledano, da li bi bilo moguće da takve vještine postoje stoljećima a da ne pokazuju rezultate?