Da se Koprivnica nalazi na popisu gradova s najzagađenijim zrakom u Europskoj uniji teza je koja se već duže vrijeme povlači u javnosti.
Svako toliko pojavi se neko mjerenje, neka analiza, netko od negdje izvuče taj podatak, pa se njime vrti po društvenim mrežama, kuju se teorije i teorije zavjere, diže se panika, vrišti se “zašto nikog nije briga!?!?!”.
Tako je bilo i nedavno kada je jedan od vodećih medija u zemlji objavio grafiku po kojoj se na području EU u toj neslavnoj kategoriji Koprivnica nalazi na visokoj desetoj poziciji.
U priču se ovaj put “ubacila” i udruga Uzor Hrvatske koja je zatražila očitovanje vodstva grada, koje je i objavljeno.
No, ovoj temi treba pristupiti i s pozicije onog što se realno događa na terenu. Iako je ova vijest na jedan dan uzburkala javnost, ispravite me ako griješim, na kavama po gradskim terasama i općenito među ljudima, ova tema uopće nije tema. Da ne kažem poput jednog poznatog mudraca kako je ona – netema.
Kad ste se zadnji put ulovili da s bliskim ljudima duži period druženja raspredate o tome kako nam je zrak u Koprivnici loš, kako nas industrija ubija, kako šećemo gradom i ne možemo udahnuti (ok, na stranu onaj nedavni nesnosni smrad), a Piškornicu bolje da i ne spominjem. Opet, sorry ako griješim, ali barem u širem krugu ljudi s kojima se ja susrećem, ova tema skoro nikada ne dolazi na dnevni red. Dolazi, kad se pojavi vijest slična ovoj, pa se ta činjenica prokomentira unutar jedne minute. I ide se dalje.
Govori li to da smo postali u potpunosti nezainteresirani ili je pak riječ o tome da nitko od nas ne osjeća neku ugrozu, pitanje je o kojem možemo razmisliti. Također, na ovoj se vijesti klasično pokušavaju ubirati politički poeni, pa oni koji gradsku vlast ne mogu vidjeti ni nacrtanu, optužuju njeno vodstvo da su oni ti koji žele napakostiti ubogim Koprivničancima.
Iako sam itekako zagovornik ideje da pripadnike vlasti treba držati u stanju da nikad ne znaju gdje ćete ih “zaskočiti” neugodnom temom, upitom, pa i prosvjedom, ovdje je priča vrlo slična onom famoznom zaprašivanju iz aviona, koje pada na samoj logici. Ako nas netko zaprašuje iz aviona, onda zaprašuje i sebe i svoje bližnje ili u ovom slučaju, ako nas neki Gargamel iz lokalne vlasti želi trovati Piškornicom, industrijom i “najzagađenijim zrakom u EU”, onda htio ne htio, truje i sebe. Koliko to ima smisla, znate i sami.
Zato, ne budimo lijeni i organizirajmo se.
Od ponedjeljka automobilom na posao idemo u tjednim rasporedima. Prvo stanovnici Starigrada, pa u utorak oni iz Draganovca, srijedom će oni iz Reke, pa do kraja tjedna svi ostali stanovnici prigradskih naselja. Vi Koprivničanci koji radite u Koprivnici možete i pješice sve dane u tjednu.
Radimo redukciju prehrane, neće nama tu jedna industrija zrak zagađivat. Od ponedjeljka nema više pekmeza na kruh, a omiljenu crno bijelu slasticu iz Starčevićeve jedemo svaku treću nedjelju, paštetu također, a o “omiljenoj hrani za cijelu obitelj” da ni ne pomišljate. Vaši će ju mališani jesti tek kad padnemo ispod 15. mjesta “najzagađenijeg grada u EU”.
Srećom, proljeće je stiglo, ljeto nam se bliži, grijanje vam ne treba. Ako ste mislili kuhati grah na drva, pa da se ima za cijeli tjedan – neće proći. Redukcija krutih goriva je na snazi do kraja godine, zime su ionako blage, u prosincu obucite skafander.
Roštilji vikendom od sada su drugačiji, krmenadli se peku upotrebom fena, a i proizvodnja omiljenog koprivničkog pića koje vam “osvježi dan” obustavlja se do daljnjega.
Bolesni ste? Sorry, lijekove od sada proizvodimo samo parnim mjesecima.
Da, da, znam da su se neki od vas do ovog dijela teksta već uzjapurili i uši su vam pocrvenile od bijesa na ovo moje “ignoriranja problema”. Evo, toliko da je Koprivnica od te siline vašeg izgaranja skočila na deveto mjesto “najzagađenijeg grada u EU”.
No, sada fino otvorite prozor i gurnite glavu kroz njega. Ostavlja li vam zrak kojeg udišete dojam da je “10. najzagađeniji u EU”. Možda sam ja stvarno noj koji je zabio glavu u pijesak, ali ja taj dojam nemam. Za usporedbu, ne moramo daleko, možemo do Zagreba čiji stanovnici kažu da nožem mogu rezati smog koji svakodnevno udišu. Priznajte si, u Koprivnici taj dojam nije ni približan, a jednog Zagreba uopće nema na popisu.
Grafikoni koji se objavljuju rađeni su na upitnim parametrima, ljudi kojima je ovo struka ne dižu neku posebnu buku (ili su svi potkupljeni, hmmm? ), a nama laicima ostaje da se koprcamo u senzacijama koje se objavljuju.
Da, apsolutno treba propitkivati, da apsolutno treba postavljati pitanja i tražiti odgovore, ali treba i smanjiti paranoju, malo više realno gledati na stvari i što manje se okupirati teorijama zavjera.
Na kraju krajeva, treba malo više šetati okolnim šumama kojih srećom imamo koliko nas je volja. Tamo je zrak perfektan. Znam, probao sam.