Iza nas je vikend bogat sadržajima i turistima, završio je 12. po redu Renesansni festival, raspremaju se štandovi, kućice, mostovi…
Bedemima je prošetalo više od 40 tisuća posjetitelja iz Hrvatske i inozemstva, a čak 1300 kostimiranih sudionika iz 11 zemalja uložilo je maksimum truda, iskustva i znanja kako bi što vjernije dočarali mistično razdoblje kasnog Srednjeg vijeka. Bilo je više od 200 obrtnika iz nekoliko zemalja, a posebnu pažnju plijenili su travari i proizvođači eliksira koji su predstavili niz ljekovitih i kozmetičkih pripravaka od koprive i bilja. Hit je bio jedinstveni parfem od kopriva Urtica kojeg je iskušalo 1565 posjetitelja čime je oboren Guinnessov rekord u testiranju miomirisa. Parfem od koprive isprobao je i osvajač brončane medalje na svjetskom atletskom prvenstvu Stipe Žunić, koji je bio počasni gost Renesansnog festivala.
O dojmovima, planovima, idejama, prošlosti i budućnosti festivala, politici, odnosu s medijima, razgovarali smo s tvorcem festivala, direktorom gradske Turističke zajednice – Renatom Labazanom.
Festival je završio, kakvi su dojmovi?
Dojmovi se još sliježu, još će to trajati tjednima. Naravno, prva ocjena je da smo veliku većinu svega što smo planirali i napravili. Glavni cilj je da svaki posjetitelj koji dođe, uistinu doživi jedinstvenu, originalnu, atraktivnu i zanimljivu atmosferu festivala, posve drugačiju nego na drugim manifestacijama. Vjerujem da smo u tome uspjeli, s obzirom na posjećenost manifestacije i komentare koje primamo.
Bilo je određenog otpora zbog dizanja cijene mostarine na 10 kuna…
Najbolji odgovor na to je posjećenost koja je bila ogromna, bedemima je prošetalo 40-50 tisuća ljudi i to usprkos dizanju cijene s pet na 10 kuna. S obzirom na to da su neki domaći ljudi previđali veliki pad posjećenosti, vidi se da smo bili u pravu. Troškovi festivala rastu jer želimo podizati kvalitetu, a pri tome ne želimo opterećivati porezne obveznike. Grad ne financira festival, nego Turistička zajednica i to sredstvima EU fondova, sponzorstvima, donacijama, a bitna stavka su i ulaznice.
Kako ste došli na ideju organizacije Renesansnog festivala?
S obzirom na to da su me još kao klinca zaokupile priče i bajke o Srednjem vijeku, vitezovima, a to me je intrigiralo i kasnije, odlučio sam studirati povijest i geografiju, a i moj diplomski je bio vezan za renesansne bedeme. Kasnije sam radio u marketingu, prodaji pa na postdiplomskom upisao marketing i kad se sve to izmiksalo, dobila se dobitna kombinacija i podloga za osmišljavanje ovakvog ogromnog eventa. Koristio sam i pozitivna iskustva povijesnih manifestacija u Europi i SAD-u i uvidjevši da su to izuzetno posjećeni eventi, vrlo važni za sredine u kojima se odvijaju, posebice atraktivni za obitelji s djecom koji su najbolji potrošači. U Koprivnici, ali i puno šire, nismo imali nešto što bi se moglo nazvati turističko-povijesnom manifestacijom u punom smisli te riječi, razmišljao sam o organizaciji projekta koji bi iz zaborava istrgnuo taj naš najstariji dio grada, renesansne ostatke bedema. Manifestaciju sam zato i nazvao Renesansni festival, a odlučio da se bavimo 15.-16. stoljećem jer morate imati natruhe Srednjeg vijeka kako bi ljudima bilo zanimljivije. Od prve godine kada smo imali stotinjak izvođača na dijelu bedema do danas napravili smo ogromne pomake jer je očito moja ideja pala na plodno tlo.
Često se čuju komentari da se svake godine ponavljate te da nema novih sadržaja…
Za onoga koji 12 godina posjećuje festival, a to su većinom Koprivničanci, njima se možda čini tako, ali primjerice svake godine imamo drugačiju temu. Lani je primjerice bila glazba, ove godine to su bile koprive i eliksiri, a takav sadržaj nema ni jedna manifestacija u Europi. No, to nije bilo jedina novost. Uvijek se pronađu nove viteške skupine, novi obrtnici kao ovogodišnji Englez sa staklom, a i stalni izvođači za svaki festival prirede neku novost u sadržaju, jer im je nastup u Koprivnici veliki izazov. Najveća manifestacija tog tipa i vrlo slične koncepcije je ona u Kaltenbergu u Njemačkoj (na četiri hektara, a mi na 4,5 ha), a imaju, vjerujte mi, deset godina isti sadržaj s uglavnom istim izvođačima. A znate što je s posjećenošću? Raste, s time da svake godine morate kupiti kartu na vrijeme kako bi mogli prisustvovati tom eventu.
Nama nije cilj raditi lokalne derneke, kojih je ionako uvrh glave. Nažalost, neke turističke zajednice imaju takvu orijentaciju, no mislim da im to ne bi trebao biti posao. Ali to je najlakše, organizirati koncerte i potrošiti novce poreznih obveznika za besplatne nastupe estradnjaka i pričati kako smo napravili turističku manifestaciju.
Što je vama, kao njegovom autoru, najveća atrakcija festivala?
Najveća atrakcija je njegova koncepcija, od početka mi je u cilju bilo da se što zornije dočara kasnosrednjovjekovno, mistično i vrlo zanimljivo razdoblje, bez obzira što je to jako teško. Radite tri dana film s 1000 ljudi, morate biti kostimograf, režiser, scenarist, glazbeni urednik i koordinirati cijelu priču te raditi film i to bez ponavljanja scena, direktno pred publikom. Cilj je da se svaki posjetitelj što bolje osjeća u vremeplovu povratka u davna vremena, što nije jednostavno, posebno kad deseci tisuća ljudi preplave bedeme, a kostimirani se izgube među njima. Ljudi su oduševljeni što se toliko pazilo na sitnice, detalje, alate, proizvode, obrte, da se sve što se ne smije vidjeti pokriva prirodnim materijalima, da smo toliko energije potrošili na izbacivanje plastike. Naravno, uvijek se nešto nađe, a oni koji su ajmo reć’ zločesti, uvijek će nešto pronaći, no nisu realni i ne žele vidjeti sav taj trud, koliko smo drukčiji od drugih.
Kako vidite festival u budućnosti, planirate li ga proširiti na druge dijelove grada?
-
Renato Labazan na lanjskom festivalu // Foto: Ivan Brkić
Ne planiramo prostorno proširivanje, iako o tome često slušam, jer bi to bilo deplasirano, razvodnilo bi se, ušlo u ulice čija je izgradnja bila u puno mlađem vremenu, pretvorilo u burlesku. Ionako smo dosta energije i sredstava uložili da izdvojimo manifestaciju od ostatka grada. Ako hoćete cjelovitu manifestaciju, zatvorenu priču, ovo je gotovo optimalan prostor, jedino o čemu razmišljamo je produljenje na dva vikenda. Naravno, organizacija bi bila daleko skuplja, ali i tehnički što se izgradnje tiče jednostavnija, jer sve ono što gradimo u mjesec dana, za drugi vikend ne bi trebali. Drugi najčešće podignu binu za koncerte estradnih zvijezda i zvjezdica i onda se priča o turističkoj manifestaciji što naravno s istinom nema veze. I mnogim povijesnim manifestacijama u Hrvatskoj su kruna programa koncerti ‘lakih nota’, a to je podilaženje publici što naravno ruši kvalitetu manifestacije, ali osigurava posjećenost i kamuflira (ne)kvalitetu manifestacije. Mi to jednostavno ne želimo, tako da od osnovnog koncepta ne ćemo odstupiti ni u budućnosti.
S obzirom na to da je riječ o TOP manifestaciji s velikom posjećenošću, nacionalni mediji slabo su ili gotovo nikako popratili događaj
Ima tome nekoliko razloga. Naime, Zagreb i drugi dijelovi Hrvatske nas baš ne „doživljavaju“, i to ne samo nas, nego i ovaj dio Hrvatske. Nemamo baš tako pozitivan imidž u javnosti, kakav mislimo da imamo. Mediji nas ne zaobilaze jer imaju nešto protiv nas, nego im jednostavno nismo važni.
Tako je bilo i s Renesansnim festivalom. Potrošili smo godine i godine da bi došli do statusa TOP manifestacije. Nekakve opskurne manifestacije su prije nas dobile taj status, sve dok nismo na razne načine dokazali tko smo i što smo.
To je problem i s medijima. Naravno, da bi dobili njihovu pažnju morate lobirati. Osobno nisam političar, pa mi je teško lobirati, a političke opcije valjda nešto rade, no pitanje je u kojim razmjerima. Vidimo da očito nedovoljno, a hoće li se to promijeniti, vidjet ćemo. Kad pričamo o turizmu, svi se usredotoče samo na obalu i Zagreb i zato se jako teško probiti u medije. Ispada da su utrke magaraca i bacanje kamena s ramena daleko zanimljiviji medijima, ako se događaju u tim dijelovima, nego ovakva ogromna priča koja je među najjačima u Europi.
Zamjerate li gradskim ocima što su u vrijeme trajanja manifestacije organizirali koncerte na trgu?
Neka posjetitelji ocijene je li to bila dobra odluka. Osobno mislim da se za završetak sezone Koprivničkog ljeta mogao iskoristiti još jedan vikend. U tom bi slučaju bilo još sadržaja i događanja, no ja nisam taj koji o tome odlučuje. Ono što je bilo korektno je održavanje koncerata u kasnim satima, pa vjerujem da nisu toliko utjecali na posjećenost na bedemima.
Za kraj, možete li sjetiti kako je Renesansni festival izgledao prije 12 godina i jeste li tada slutili da će danas poprimiti ovakve razmjere?
-
Renato Labazan sa sudionicima festivala prije nekoliko godina // Foto: arhiva
Prije 12 godina, jako se dobro sjećam, festival je izgledao skromno. Neki bi rekli čak i smiješno. Tada je postojala jedna manifestacija takvog tipa u Stubici i već tada smo bili veći od njih. Rasli smo, vizija i plan je postojao. Naravno, nisam znao da će danas festival poprimiti ovakve razmjere, no da nisam razmišljao dugoročno, ne bih u to ni ulazio. Obilazio sam manifestacije u najrazvijenijim dijelovima Europe i od kockica napravio mozaik. Želim da dio festivala budu originalne priče kakve nema nitko u Europi. Priča s koprivom je unikatna, jedinstvena i nitko nas u tome neće kopirati, s obzirom na bazu imena grada Koprivnice. Sada ostaje na Gradu i drugim ustanovama, ali i gospodarstvu, hoće li prihvatiti koprivu kao jedinstven suvenir koji nema nitko drugi. Primjerice, parfem od koprive je rasprodan, ljudi me još i sad zaustavljaju i pitaju gdje ga mogu kupiti. Ujedno, obaranje Guinnessa u testiranju parfema je dobar marketinški trik. Ljude zanima ta priča, golica im maštu, bilo je puno posjetitelja i nismo imali problem u rušenju rekorda.
Rekao bih da smo s festivalom krenuli trnovitim putem, vrlo teškim putem, jer dovući 40-50 tisuća turista iz Hrvatske i inozemstva, i to bez mora i povijesnih građevina, je velika stvar. Često čujemo kritike, no mi nemamo atraktivne građevine, imamo samo taj teren koji odiše poviješću, ali nemamo dvorce. Zamislite da imamo varaždinski dvorac, da radimo festival u Varaždinu, pa mogli bismo ga raditi mjesecima! Također i čakovečki dvorac s tim opkopima, perivojem, i to u strogom centru, to su resursi koje nitko nije iskoristio. I onda se naši posjetitelji čude kako smo od jedne ‘grabe i brega’ napravili TOP manifestaciju koja se uspoređuje s najvećom na svijetu, Kaltenbergom! No oni su najjači samo zato jer u manifestaciju ulažu novac o kojem mi možemo samo sanjati.
