Renato Zagorščak rodom je iz Štaglinca. Već šest godina živi i radi u inozemstvu, točnije u Cardiffu (Wales). Na preseljenje je ovog 32-godišnjaka, kao i mnoge mlade ljude, natjerala loša situacija u domovini, odnosno nemogućnost pronalaska posla u struci. U Cardiffu radi kao znanstveni suradnik na Sveučilištu, a nedavno je imenovan međunarodnim članom Akademije tehničkih znanosti te je jedan od najmlađih članova Akademije.
– Nakon završene gimnazije upisao sam preddiplomski studij geoinženjerstva na Geotehničkom fakultetu. Diplomski studij nastavio sam na Rudarsko-geološko-naftnom (RGN) fakultetu. Po završetku studija, kratko sam se zadržao na RGN-u gdje sam radio u laboratoriju u sklopu jednog projekta. Moj je poslovni put nakon toga većinom bio vezan za poslove u strukama srodnima mojoj, poput rada u jednom lokalnom geodetskom uredu, budući da posao u struci nisam mogao pronaći. Stoga se nekako prirodno nametnula ideja o odlasku u inozemstvo – priča nam Renato.
Jedna od njegovih želja bila je graditi karijeru u znanosti te upisati doktorat.
– Moja tadašnja mentorica s RGN-a je spletom okolnosti dobila informaciju da Sveučilište u Cardiffu ima otvoren natječaj za dodjelu stipendija za doktorat, na što sam se ja i prijavio. Nakon odrađenih nekoliko intervjua, profesori sa Sveučilišta u Cardiffu su
odlučili da me žele dovesti u Cardiff. Iako nisam mogao dobiti stipendiju za koju sam se prijavio, budući da je bila namijenjena samo za studente iz EU (RH još u to vrijeme nije bila članica), profesori sa Sveučilišta u Cardiffu uspjeli su pronaći rješenje te me zaposlili na jednom drugom projektu u sklopu kojeg sam tada i upisao doktorat te ga uspješno završio prije više od dvije godine – kaže Renato.
Ovu ponudu bilo je teško ne prihvatiti s obzirom da je Sveučilište u Cardiffu unutar top 100 u svijetu, naime spada u tzv. Russell grupaciju koju čine 24 najprestižnija sveučilišta u Velikoj Britaniji, a Geoenvironmental Research Centre (GRC) u sklopu kojeg Renato radi vodeći je u svijetu u području geo-inženjerstva.
– Znanstveni sam suradnik u istraživačkom centru Geoenvironmental Research Centre (GRC) na Sveučilištu u Cardiffu gdje se bavim znanstvenim istraživanjima na području geo-okolišnog inženjerstva. Radim na dva više-milijunska znanstvena projekta koji su financirani od strane EU i velške vlade gdje vršim dužnost voditelja znanstvenih istraživanja na području nekonvencionalnih ležišta plina. Područje rada kojim se bavim, jednostavno rečeno, podrazumijeva istraživanja novih tehnologija i izvora energija vezanih uz tlo te njihovog utjecaja na okoliš. Te tehnologije, poput skladištenja ugljikovog dioksida u tlo i stijene, eksploatacija plina iz dubokih geoloških struktura i njegova prenamjena u ekološki prihvatljive oblike, vrlo su bitne za našu budućnost, koja će biti u
znaku porasta broja stanovnika i potrebe za energijom, jer primjena tih tehologija doprinosi proizvodnji energije na siguran i održiv način te smanjenju globalnog zatopljenja – objašnjava Renato.
Posao kojim se bavi je vrlo dinamičan, tako da mu ni jedan radni dan nije isti. Budući da je dio velikog tima koji surađuje s mnogo nacionalnih i međunarodnih akademskih partnera, kompanija i agencija, dosta vremena provodi u planiranju i provedbi zajedničkih ideja i aktivnosti. Uz sve to, planira i koordinira poslove s timom čiji je voditelj, provodi eksperimente te analizira podatke koje zatim producira kroz terenske, laboratorijske i kompjutorske metode. Renato na temelju prikupljenih podataka priprema izvještaje i članke za objavu u međunarodnim znanstvenim časopisima.
Prije nešto manje od mjesec dana, na 37. redovitoj skupštini Akademije, dodijeljena mu je diploma međunarodnog člana Akademije tehničkih znanosti (HATZ) u Odjelu rudarstva i metalurgije.
– Znajući za moj znanstveni rad i publikacije u području geo-inženjerstva te budući da sam aktivan na međunarodnoj znanstvenoj sceni, postojeći članovi Akademije nominirali su me za međunarodnog člana, što je nakon provjere moje biografije i dosadašnjih postiguća, predsjedništvo HATZ-a potvrdilo i usvojilo. Moram priznati da sam bio iznenađen nominacijom, ali i izuzetno počašćen i ponosan na to priznanje – pohvalio se Renato.
Uz osobno priznanje kroz diplomu Akademije tehničkih znanosti Hrvatske, istraživački centar GRC čiji je član dobitnik je nekoliko prestižnih nagrada na području
znanosti. Tako su krajem 2013. godine dobili The Queen’s Anniversary Prize for
Higher and Further Education, što je jedno od najprestižnijih nacionalnih priznanja u području visokog školstva koje dodjeljuje sama kraljica Elizabeta II. Također, SEREN projekt na kojem je Renato bio zaposlen svrstan je među pet najboljih europskih projekata po izboru Europske komisije.
Uspoređujući troškove stanovanja i života Cardiffa i Zagreba, kao glavnih gradova dvaju europskih država sličnog broja stanovnika, Renato zaključuje da je život u hrvatskoj metropoli, uzevši u obzir primanja i cijene – skuplji!
– Iako su apsolutne cijene stanovanja nešto veće u Cardiffu, troškovi hrane, cijene automobila, dječjih i osnovnih potrepština su niže. Primjerice, stopa PDV-a na hranu je nula posto. Ono što je poprilično skupo u Cariffu jesu npr. vrtići, jedna minimalna plaća nije dovoljna za mjesečni iznos vrtića. Također, koliko znam, ne postoji princip putnih troškova, tako da se troškovi putovanja na posao izdvajaju direktno iz plaće.
Isto tako, ne postoje naknade za vođenje tekućeg računa te se svi računi
plaćaju direktno kroz trajne naloge bez ikakvih naknada – pojasnio je Renato.
Smatra da Hrvati i Velšani imaju dosta toga zajedničkog. Osim sličnosti u veličini država i broja stanovnika, dijelimo sličnu povijest jer smo često živjeli u zajednicama s drugim narodima.
– Velšani su kao nacija vrlo radišni i ponosni na svoju kulturu i jezik te ga pokušavaju očuvati što je više moguće. Iz tog je razloga cijeli sustav dvojezičan, čak i mi na sveučilištu u službenim mailovima koristimo i engleski i velški jezik. Baš poput Engleza, znaju vrlo dobro prodati i brendirati svoj rad i proizvode. Također su vrlo druželjubivi i sportski nastrojeni poput nas, iako im nogomet nije toliko u fokusu poput ragbija koji je sport broj jedan. Čini mi se ipak da nisu toliko emocionalni poput nas, te lakše proživljavaju poraze i pobjede. Interesantna razlika je to da prilikom odlaska u pub ili restoran s prijateljima, svatko uglavnom plaća svoje piće i hranu. Također, ukoliko idete na neku proslavu rođendana ili neko veće slavlje poput svadbe, očekuje se od vas da donesete svoje piće ili ga sami platite. Sve u svemu, suživot s Velšanima je ugodan, te zasad nisam imao neugodnih iskustava – priča Renato.
U Hrvatsku dolazi dva do tri puta godišnje, a najviše mu nedostaje njegova obitelj.
– Iako današnja tehnologija kroz video pozive ne može zamijeniti direktan kontakt i druženja uživo, moram priznati da uvelike olakšava da se kontakti s obitelji i prijateljima održe na dnevnoj bazi. Također, mogućnost i lakoća putovanja u današnjem svijetu doprinosi tome da, osim mojih dolazaka u Hrvatsku, članovi moje obitelji često dolaze u Cardiff – rekao nam je za kraj ovaj ambiciozan i nadaren mladić, kojem želimo još puno uspjeha.
