”Negdje u pozadini svega, sakriveni iza seoskih taraba su oni koji bi trebali odgajati mladu generaciju”, pisalo se 1983. godine. Evo teme za reportažu iz prošlosti nogometanja.
U dvije godine u prošlosti nogometno nasilje bile su glavne teme nekadašnje koprivničke općine. Iako se sve događalo na sportskom terenu, u oba slučaja nogometnom, ipak je to bio prvorazredni društveni, a možda i događaj za crnu kroniku. Međutim, o tome se pisalo dosta oprezno, kao u nekom strahu. Potpisnik je ipak ”preživio” dvije bure: 1983. i 1988. godine. Bilo ih je još, ali ovi slučajevi su dokumentirano sačuvani. Slike nogometaša u prugastim dresovima snimljene su na utakmici za koju ne znamo ni koja je bila, ni kada je odigrana, ali su neke scene karakteristične. Ostale slike odnose se na događaj iz listopada 1983. godine na utakmici Lokomotiva – Crvena zvijezda u Koprivnici.
Suca u želudac
Cijela priča iz 1983. godine glasi ovako. U selu Torčec na prvenstvenoj utakmici rivala Podravca iz Torčeca i Lokomotive iz Koprivnice, jedna ženska osoba nezadovoljna sudačkom odlukom skočila je u (dobro ste pročitali – u, a ne na) suca rukama, a osobito nogama. Jer, nogometna nezadovoljstva izražavaju se na razne načine, a jedan od njih je, sada znamo, skočiti sucu u želudac!
Sudac, lokalpatriotski raspoložen, pokazao je samo ”crvendaća”, što je vjerojatno popraćeno i lokalnim arsenalom psovki. Trebao je sudac prekinuti utakmicu, ali valja nešto sačuvati i od svoje sudačke crne kože…
Razmjena ”epiteta”
Na utakmici omladinskih sastava momčadi u Koprivnici između domaće Tehnike i Drave iz Novigrada Podravskog, pisale su lokalne kronike, pokazana je ”sva bijeda sporta kakvog danas gledamo”. Što se dogodilo? Omladinac – sedamnaest mu je godina tek – šalje suca ”u materinu” i govori mu (citat) da je ”seronja”. Sudac ga, naravno, ”pocrveni”, kad već mališa sam nije pocrvenio od stida, to jest izbacuje ga iz igre i također ga šalje ”u materinu” i govori mu da je on, tj.omladinac, ”seronja”.
Glavom u čeljust, sudac bez zuba
Čovjek-stradalnik o kojem pišemo, Dušan Kukić iz Siska, danas najnoviji je povjerenik za suce, tj. na čelu je HNS-ove Komisije sudaca.
U kvalifikacijskoj nogometnoj utakmici u Koprivnici, između domaće Lokomotive i Crvene zvijezde iz Sračinca kraj Varaždina 1983. godine, došlo je do ”prekrasnog” primjera siledžijstva, koja se obično događaju poslije pola noći i u tamnim ulicama. Gostujući igrač R., nezadovoljan sudačkom odlukom, tresnuo je suca glavom u bradu i izbio mu zub. Sudac, inače savezni iz Siska, Kukić se preziva, nije kukao, već je hladnokrvno stavio maramicu u ozlijeđena usta i nekako tri puta fućnuo, tj. prekinuo tu kvalifikacijsku utakmicu. Koliko je bila važna vidi se po tome (što je ogledalo naše nogometne organizacije u to vrijeme) da je nakon utakmice došlo do reorganizacije, pa su Crvena zvijezda i Lokomotiva, bez obzira na međusobni susret, otišli u rang natjecanja kako je republičko nogometno vodstvo odredilo. Eh, ta nogometna organizacija! Da nije bilo tog susreta ne bi se R. nakon glavoudarca odmarao dvije godine, koliko je kažnjen. Razmišljalo se, kazali su nam ljudi iz disciplinske, o doživotnom neigranju, ali čovjeku je bilo prvi puta da suca glavom udari u čeljust, pa nema smisla da mu se onemogući daljnja karijera…
Većina priloženih slika s te je utakmice.
Sudac karatist izvukao ”deblji kraj” batine
Pet godina nakon toga, u proljeće 1988. godine na nogometnim terenima Koprivnice i okolice opet je zabilježeno nekoliko ”bisera”. Tako u Novigradu Podravskom na utakmici između Drave i Borca iz Imbriovca trener domaćih ”guši” suca Napana iz Jagnjedovca. U Koledincu je utakmica između Galeba i Drave ”skraćena” zbog fizičkog napada igrača Drave na saveznog suca Petaka iz Koprivnice.
U Drnju na utakmici između Borca i Rudara iz Botinovca igrači gostiju fizički su napali suca Sataića iz Peteranca. U Rasinji poslije utakmice sudac Zrinski iz Koprivnice fizički je napadnut od trenera domaćeg Jedinstva. U Torčecu na utakmici između Podravca i Tomislava u 60. minuti savezni sudac Spondrekt iz Virovitice htio je izvaditi žuti karton za gostujućeg igrača i u trenutku je nastala ”makljaža” u kojoj sudac, inače karatist, nije htio primijeniti naučenu vještinu, već je radije izvukao deblji kraj.
Konačno, sredinom svibnja 1988. godine nakon utakmice Druge hrvatske lige sjever između domaćeg Slavena i Radnika iz Velike Gorice izbili su neredi u kojima je ”spašavala glavu” sudačka trojka iz Siska, na čelu s Baljakom.
Nismo tada ni spominjali kakav se ”folklorni rječnik” pri svemu tomu upotrebljava. Treba biti blizu pa čuti lokalne nogometne veličine kako psuju suca kad dosudi neki prekršaj ili jedanaesterac za bilo koju momčad. To ne bi ”ni pas s maslom pojeo”…
Tih godina napisali smo i ovo: ”Negdje u pozadini svega, sakriveni iza seoskih taraba su oni koji bi trebali odgajati mladu generaciju. Odgojni rad u klubovima je zanemaren, igrači dolaze na utakmice nedovoljno pripremljeni, često i poslije neprospavanih noći, pa se taj manjak pripremljenosti nadoknađuje grubostima, psovkamai napadima na druge igrače ili suce”.
Evo, tako vam je bilo nekoć. Iako je bilo prije 25 ili 30 godina, nekako nam je ta društvena problematika jako bliska i danas.
{vsig}slike-iz-proslosti/2012/01/report-2/{/vsig}