Za sve što postoji – netko se trebao dosjetiti.
U nedjelju 10. lipnja 1972. godine na jednom figurativnom istarskom kamenu naši radnici otisnuli su flomasterom Podravkino srce i autograme sudionika u znak utemeljenja Umjetničke sekcije Podravke. Taj kamen služit će kao raritet i kamen temeljac naše sekcije – prognozirao je Jure Vučetić.
”Predlažem da se u prehrambenoj industriji Podravka Koprivnica omogući formiranje likovne sekcije za specifično određenu grupu likovnih stvaralaca koji rade u našem poduzeću kao radnik na stroju, traktorista na traktoru, službenik u uredu, inženjer u pogonu, itd., koji bi u slobodnom vremenu mogli raditi na umjetničkom ostvarenju slikarskih i kiparskih djela, koja bi bila ujedno i reprezentacija Podravke pred domaćim i stranim poslovnim prijateljima. Predlažem da se za tu svrhu adaptira podrumski prostor zgrade bivšeg Elektromlina u Kolodvorskoj ulici, gdje je smještena služba arhiva bivšeg poduzeća Podravina. Prostorije su vrlo pogodne i prostrane, a za njenu adaptaciju ne bi trebalo neka velika sredstva (milijun starih dinara), ali bi radni ljudi dobili mogućnost da u svom vlastitom ateljeu Podravke sakupe i izlože svoja najvrednija umjetnička djela, koja će biti pristupačna i na uvid moguća svim zaposlenim radnicima, a naročito ljubiteljima likovne umjetnosti. U ovom ateljeu bilo bi omogućeno učlanjenje i svih radnika koji žele započeti slikati, kipariti, dakle umjetnički stvarati u slobodnom vremenu (…). U našoj radnoj organizaciji danas radi nekoliko slikara i kipara, pa se nadam da će nakon formiranja umjetničkog ateljea Podravke broj aktivnih slikovnih stvaralaca ubrzo porasti, a to je i razumljivo s obzirom da se nalazimo na području ‘Hlebinske škole’ gdje je procvjetala naivna umjetnost. Vjerujem da će ovaj prijedlog naići na plodno tlo društvenog samoupravljanja Podravke.”
Tako je pisao 2. lipnja 1972. godine inž. Juraj Vučetić-Zorko, čovjek koji je poticao i animirao mnoge djelatnosti u kulturi, sportu i šahu.
Tako je radio Jure
Na III. susretu radničkih likovnih stvaralaca u Rovinju (10. do 20. lipnja 1972. godine), na kojem su bili Nikola Večenaj-Leportinov, Ana Kraljic, Vlasta Kranjčev i Juraj Vučetić, potaknuta je inicijativa za osnivanje likovne sekcije. Tom prigodom zapisano je: ”U nedjelju (10. lipnja, op. a.) s jednom motornom jahtom gosti su obišli obale Rovinja. Na jednom figurativnom istarskom kamenu naši radnici otisnuli su flomasterom Podravkino srce i autograme sudionika u znak utemeljenja Umjetničke sekcije Podravke. Taj kamen služit će kao raritet i kamen temeljac naše sekcije”.
Taj se kamen spominje do današnjih dana, simbol je Likovne sekcije, koja je kasnije prozvana ”Podravka 72”. Nakon što je 10. lipnja utemeljen inicijativni odbor, u Koprivnici je 12. rujna 1972. godine održana osnivačka skupštine likovne sekcije Podravke. Za predsjednika je izabran Juraj Vučetić, a za tajnika Katica Juršetić. Sekcija je u početku brojila 11 slikara i tri kipara: Nikola Večenaj, Juraj Vučetić, Radovan Grgec, Ana Kraljic, Vlasta Kranjčev, Mijo Kuzman, Mirko Strugar, Alojz Fuker, Vlado Ninković, Zlatko Štrfiček, Valent Klarić, Ivo Hero i Valent Krušec.
U povodu 25-godišnjice Podravke članovi su od 10. do 16. listopada priredili prvu skupnu izložbu u hodniku tvorničkih proizvodnih pogona, kasnije nazvan izložbenim hodnikom. Selektori izložbe bili su akademski kipar Josip Fluksi i slikar Josip Turković.
Ubrzo je uslijedila i druga kolektivna iste godine. U povodu oslobođenja Koprivnice 7. studenoga u hotelu Podravka postavljena je (od 7. do 14. studenoga) velika izložba 10 članova s 80 eksponata.
Nakon toga sekcija se širila i održala desetljećima. Ipak, netko se trebao dosjetiti.
Kako male stvari postaju velike
O Juri Vučetiću, Hvaraninu u podravskoj ravnici, 19. veljače 1988. godine napisali smo:
”Ima ljudi koji su naprosto rođeni da budu pokretači nekih minornih stvari, za koje se u toku godina ustanovi da su zapravo kapitalna djela. Takav je Juraj Vučetić-Zorko, ljudina rođena 1928. godine u Hvaru. Hvarska djeca k’o djeca: zanimala su se svim i svačim, netko je potajice uzimao susjedu jabuke, netko grožđe, netko je volio čamce, a Jure Vučetić je volio gledati slike, crtati kućne predmete oko sebe i postupno je stekao želju da oslika čovjeka u nekoj radnji”.
Kiparstvom se počeo baviti u zbijegu u El Shatu u Egiptu za vrijeme 2. svjetskog rata.
Nakon što je 1959. godine stigao u Koprivnicu odmah je aktivirao svoj nemirni duh i sudjelovao 1960. godine u osnivanju prvog likovnog udruženja amatera ”Mirko Virius” tadašnjeg kotara Koprivnica. U tom udruženju bili su Ivan Korošec, Tomislav Boršo, Vjekoslav Hrupec, Krunoslav Švarc, Ivan Tomerlin iz Đurđevca, Franjo Filipović iz Hlebina i mnogi drugi, a predsjednik je bio Josip Generalić.
– To je bilo prvo udruženje takve vrste i organizirali smo izložbu u Domu JNA na kojoj su se prvi put javnosti organizirano predstavili likovni umjetnici kotara Koprivnica. Došli smo i na ideju da se otvori galerija, pogotovo zbog blizine Hlebina. Sjećam se da je čak Ivan Generalić za galeriju ponudio svoju kuću. U svakom slučaju to Društvo je pokrenulo ideju za otvaranje galerije. Raspali smo se zbog financija – govorio je danas već pokojni, deset je godina od njegove smrti (1928.-2002.), Juraj Vučetić.
Kako se u mladosti bavio trčanjem, kad je 1976. godine u Koprivnici osnovan atletski klub (prvi predsjednik bio je vozač Vlado Puklavec), iz Podravke su pozvali Juru i imenovali ga predsjednikom, pa je desetak godina bio ili predsjednik, ili tajnik kluba. Kad se htjelo aktivirati šahovski klub u Podravki, zna se tko je postavljen za predsjednika, tko će vući: Jure Vučetić!
Imao je tu žicu: od sitnice napraviti trajne vrijednosti!
O tome govori i likovna sekcija ”Podravka 72”. Da, i da ne zaboravimo: atelje i prostorije za likovnjake doista su bile sređene u podrumu nekadašnje Podravkine zgrade u Kolodvorskoj ulici.
Tekst i foto: Ivo Čičin-Mašansker