Slijedila je borba iz dana u dan. Bila je kritično pa opet dobro i tako u krug. Najgore je što do 42. dana njenog malog života od liječnika nisam čula ni jednu lijepu stvar. Oni vas samo pripremaju na najgore. Da sam slušala doktore, ne znam kako bih to preživjela – kaže Frankina majka.
Oni su palčići, prijevremeno rođena djeca, a iako su mali, njihova hrabrost i borba za život nema granica.
Roditelji 12-ak palčica i palčića s područja Križevaca, okupili su se u utorak ispred zgrade nebodera koja je bila osvijetljena ljubičastim svjetlom, da bi obilježili Međunarodni dan prijevremenog rođenja.
Organizatorica tog događanja je majka Vladimira Levanić iz Križevaca, a njena kćerkica Franka je rođena u 27. tjednu, sa svega 720 grama težine i 33 centimetara duljine.
– Morala sam na hitni carski rez, jer zbog bakterije eserihije koju sam dobila, posteljica više nije imala svoju funkciju. Mislila sam samo što se mora, mora se, bit će sve dobro. Ujutro sam se probudila bez narukvice, nisam znala je li mi dijete živo, užasan osjećaj – prisjetila se majka Vladimira.
No kada je vidjela svoju curicu, znala je da je borac nad borcima.
– Prvi puta sam je držala 64. dan njenog života. Bila mi je u naručju tri sata i nisam ju htjela ispustiti – priča nam ona.
Kada je išla na carski, Vladimira nije ni slutila kakva ih borba očekuje. Franka je rođena u Petrovoj bolnici u Zagrebu, a nakon mjesec dana prebačena je na Rebro sa sumnjom da su joj odumrla crijeva. Na kraju je s crijevima ipak sve bilo u redu.
– Slijedila je borba iz dana u dan. Bila je kritično pa opet dobro i tako u krug. Najgore je što do 42. dana njenog malog života od liječnika nisam čula ni jednu lijepu stvar. Oni vas samo pripremaju na najgore. Da sam slušala doktore, ne znam kako bih to preživjela – kaže ona.
Franka je u bolnici od rođenja provela 103 dana i od toga 80 dana u inkubatoru, iz kojega je izašla s 2400 kilograma, dok je bolnicu napustila kao velika beba s 3300 kilograma i 49 centimetara duljine.
– Svim mamama i tatamama koji sada prolaze kroz to iskustvo, savjetujem da ne slušaju sve dijagnoze liječnika jer one nisu uvijek točne. Samo neka imaju puno vjere u svoje dijete – kaže Vladimira.
Dodaje da je slušala sve dijagnoze, njeno dijete danas ne bi pričalo, sjedilo, vidjelo, čulo, a kamoli hodalo i zvalo mamu i tatu.
S Frankom je u bolnici bila svaki dan od 11 do 18 sati, cijelo vrijeme posjeta, a kada su ju s 42 dana starosti skinuli s respiratora i kada se vidjelo da se lijepo razvija, svima je laknulo, a i lječnici su joj počeli ulijevati nadu.
Franka danas ima 20 mjeseci, a majka objašnjava da se gleda njena korigirana dob, tako da joj je prava starost 17 mjeseci i nitko ne bi rekao da je rođena prije vremena. Teži 8,5 kilograma i visoka je 80 centimetara, zove mamu, tatu, baku i dedu, priča svojim jezikom kao i sva djeca te dobi i u fazi je prohodavanja. Prohodala bi i ranije, no imala je malo teži pad pa se boji opustiti.Kada smo na telefon prčali s mamom, Franka ju je stalno dozivala i veselo brbljala. Majka kaže da ju zovu malo čudo od 720 grama.
Druženje roditelja Palčića
Vladimira sada već drugu godinu zaredom ispred svoje zgrade organizira susrete roditelja palčića.
– Nisam ni znala koliko nas ima u Križevcima, a sve je više prijevremeno rođene djece. Sada ih je petero malih, a troje je još u bolnici pa smo njihove mame savjetovali kako se s tim nositi. Družili smo se uz sok i kolače, povješali čarapice i razmjenjivali iskustva – priča Vladimira.
U Hrvatskoj se na godinu rodi oko 2200 nedonoščadi, a 220 ih je male porođajne težine, do 1000 grama.
Na dan 17. studenoga, usmjerava se pažnja na globalni problem rođenja djeteta prije 37. tjedna trudnoće, što je vodeći uzrok smrti novorođenčadi u razvijenim i nerazvijenim zemljama te drugi po redu, odmah poslije upale pluća, uzrok smrti djece do pete godine starosti.
