Izlazilo se u Papillon, Skitnicu, a na Šoderici smo se selili s jedne terase i vrste glazbe na drugu. Šoderica je tada bila puna života, a i mi smo praktički živjeli na njoj, uglas nam par dočarava romantičnu sliku plesnjaka i Šoderice, kakve je se danas sjećamo s nostalgijom.
Tko prati koprivničku plesnu scenu, zasigurno mu je poznato prezime Rojčević, a koje nose Neno i Marina Tomac – par, kako plesni, tako i u privatnom životu. Rojčevići su nedugo osvojili titulu Državnih prvaka u kombinaciji svih 10 latinsko-američkih i standardnih plesova. Stoga smo ih upitali kako je sve krenulo i zavirili što se događa kada se par iz plesnih cipela preobuje u papuče.
Iako su u plesnim vodama od srednjoškolskih dana te su i privatno postali par kroz ples, Marina i Neno znaju se još od davnih dana kada su oboje bili aktivni i postizali isto tako velike uspjehe u koprivničkom ronilačkom klubu.
– U to su vrijeme, 90-ih, dečki i cure dijelili ronilačku bocu, pa smo se tako i Neno i ja upoznali i spojeni smo u par, ali tada još ne privatno – ispričala je o počecima njihova poznanstva Marina, a suprug se nadovezao kako su se svaki samostalno, kasnije nastavili baviti plesom u okviru Socijalističke omladine Podravke.
– To je bila prva organizirana plesna škola u Koprivnici koliko me sjećanje služi. Isprva Marina i ja nismo bili u istoj skupini, jer sam ja nekoliko godina stariji – prisjeća se Neno.
– On nije tada htio plesati sa mnom, jer sam bila premlada za njega – našalila se Marina, tobože uvrijeđeno.
– Nakon plesne škole, 2010. zajedno smo krenuli na neku malo višu razinu plesa, iako rekreativnog, a onda nas je Siniša Kraševac potaknuo da se 2013. počnemo i natjecateljski baviti time – upućuje nas Neno u tijek događaja.
– Prohodali smo, nakon što smo proplesali, 1994. godine, a u braku smo 19 godina – nadovezala se Nenina partnerica.
– Zapravo se družimo kao ekipa još od ronilačkog kluba, a što se plesa tiče, tih su godina mnogo aktualniji bili plesni izlasci – izlazilo se u Papillon, Skitnicu u Imbriovcu, a na Šoderici smo se selili s jedne terase i vrste glazbe na drugu, od Tomislava do Bijele lađe. Šoderica je tada bila puna života, a i mi smo praktički živjeli na njoj – uglas nam par dočarava romantičnu sliku plesnjaka i Šoderice, kakve je se danas sjećamo s nostalgijom.
– Danas se vidno osjeća nedostatak plesnih sadržaja, ali isto tako ljudi više ni ne znaju plesati. U gimnaziji gdje predajem, postoji predmet Društveni ples, gdje učenici uopće imaju problem s prisnošću i primiti se u par, a kamo li uloviti ritam. Nekoć je ples bio stvar opće kulture i obvezan dio bontona. To je zamrlo i trebalo bi to vraćati – objašnjava Marina koja je ujedno i profesorica kineziologije.
– Ipak, kako je krenuo Ples sa zvijezdama, to je aktualiziralo ples i pokrenuo takav val da plesne škole nisu mogle primati toliko ljudi, koliko je interesa bilo.
Problem je u tome što ljudi koji nauče plesati u plesnoj školi, nemaju gdje to njegovati i pokazati. Nedostaje takvih sadržaja, poput plesnjaka u Domu mladih – priča Neno.
Rojčevići su sportska obitelj, svatko od njih ima svoje sportove i uskladili su se tako da su svi istodobno na treninzima te vikendom negdje po natjecanjima.
Uvriježeno je pravilo da su plesni parovi, ujedno i parovi u privatnom životu. Marina i Neno to objašnjavaju na način da im je, prvenstveno, tako lakše organizirati vrijeme, te da nije ni ugodan osjećaj znati da ti bračni drug provodi sate u poprilično intimnom i provokativnom klinču s nekim drugim, usporedivši to s glumcima u ljubavnim scenama.
– Jako se puno svađamo, ali mislim da nam je to prednost jer nikom drugom ne bih mogla reći što kažem svojem suprugu. I koliko god to bilo žustro, te isprva budemo tvrdoglavi, na kraju ipak uvažimo mišljenje onog drugog – priča nam bez kočnica Marina o funkcioniranju u bračno-plesnom paru, te objašnjava kako su te svađe kvalitetne, jer se uz njih i ples oboje dobro ispušu, pa kod kuće uz svakodnevne obveze, za njih jednostavno nema mjesta.
Također, Rojčevići nam kao simptomatičan nedostatak plesnih parova u veteranima navodi činjenicu da oni ne opstaju, jer su bili parovi privatno pa su prekinuli, ili nisu ni bili parovi u privatnom životu. Iz priloženoga možemo zaključiti, da to nije slučaj i s našim sugovornicima koji će sigurnim koracima otplesati u zajedničku starost.
