Roy Ferenčina morao je otići iz Slavena Belupa nakon dvije nepune godine u kojima je ipak bilo više uspjeha i dobrih ostvarenja nego neuspjeha i poraza. No, tako je to u trenerskoj profesiji. Ako se ne zoveš, recimo, Alex Ferguson ili Arsene Wenger, ovisiš isključivo o rezultatu. U prva četiri proljetna kola Farmaceuti nisu igrali dobro i uzeli su samo jedan bod, i Ferenčina je nakon poraza od Cibalije postavo „bivši”.
– Imali smo problema s ozljeda, a bilo je i loše sreće. Nikome ne zamjeram, sa svima u klubu ostao sam u dobrim odnosima. Volio bih se jednog dana vratiti, proveo sam ovdje dvije prekrasne godine. Meni je Slaven stvarno jako puno toga dao, i ja sam dao puno Slavenu, i svima ću o klubu govoriti sve najbolje – ističe Ferenčina.
Kaže da će se sad prije svega dobro odmoriti, nakupilo se kod njega dosta stresa u posljednje vrijeme. U dvije godine digao je klub iz borbe za opstanak do plasman u Europu, osvojio je prošle sezone rekordan postotak bodova, u Koprivnici je svladao slavni Athletic Bilbao, malo je nedostajalo da Slaven Baske eliminira iz natjecanja u kojem su samo par mjeseci ranije igrali u finalu.
– Bio sam proglašen trenerom godine, vodio sam selekciju Prve lige, a sad ostavljam klub na šestome mjestu i u polufinalu Kupa. Sve to s nikad jeftinijom momčadi, uz velik broj igrača iz Slavenove škole, od kojih treba spomenuti afirmaciju Bubnjića i Čanađije. Najdulje sam od svih trenera vodio Slaven u Prvoj ligi, a drugi neka ocjenjuju moju uspješnost. Na kraju mogu svima zahvaliti na podršci i suradnji – zaključuje Roy Ferenčina.
