Okolina ih najčešće doživljava kao da imaju intelektualna oštećenja. S obzirom da često imaju nekontrolirane pokrete uslijed grčenja mišića, ljudi misle da su ili pijani ili drogirani. Usto, smatraju da nisu spremni odgovarati na pitanja pa se uvijek obraćaju osobi u pratnji što stvara osjećaj manje vrijednosti i diskriminira – kazala je Marija Mraz, predsjednica Udruge osoba s invaliditetom Bolje sutra.
Članovi koprivničke Udruge osoba s invaliditetom Bolje sutra i fizioterapeuti Srednje škole Koprivnica danas, u petak, edukativnom radionicom u COOR Podravsko sunce obilježili su Nacionalni dan osoba s cerebralnom paralizom koji se obilježava svake godine 5. svibnja.
U Hrvatskoj tri posto, odnosno oko 140.000 osoba živi s cerebralnom paralizom, a u Udruzi Bolje sutra ih je 25. Jedan od njih je i Igor Balaško.
– Rođen sam sa šest i pol mjeseci, a prilikom poroda ostao sam bez kisika i pritom je došlo do oštećenja centra za ravnotežu. Inače hodam, ali polako sa štakom. Muči me kretanje i imam probleme kada moram duže hodati, ali onda koristim i kolica. S obzirom da mi je dijagnosticirana od rođenja, navikao sam. Treba biti hrabar, jednostavno ne posustati pred preprekom – objasnio je.
S njime se slaže i Nataša Friščić, tajnica Udruge, koja je isto kao i Balaško rođena sa šest i pol mjeseci.
– Naučila sam od rane mladosti živjeti s cerebralnom paralizom. Ne smatram ju bolešću već je to stanje s kojim se čovjek nauči živjeti. Kada se taj nedostatak pretvori u nešto dobro to i nije tako strašna stvar rekla je N. Friščić koja se trudi biti podrška svim članovima Udruge.
Objasnila je kako njeno stanje zapravo može biti posljedica toga što je prerano rođena ili toga što je bila u inkubatoru pri čemu su je dva puta oživljavali.
– Moji simptomi su umor i problemi s ravnotežom. Kada sam umorna vuče me ili u lijevu ili u desnu stranu, to nekad bude i zanimljivo i smiješno, ali živim s tim i održavam stanje fizikalnom terapijom i vježbama za ravnotežu – dodala je.
Svaka osoba s cerebralnom paralizom je drugačija i ima drugačije simptome, ali zbog grčenja mišića potrebna je stručna pomoć fizioterapeuta kako bi se mišići opustili, a tetive olakšale i opustile. Ana Prentašić, fizioterapeutkinja i nastavnica u Srednjoj školi Koprivnica istaknula je da iako se simptomi razlikuju od osobe do osobe, s obzirom na to da se radi o motoričkom oštećenju, od velike koristi su fizikalna terapija i vježbe, a pogotovo one u vodi.
S druge strane, problemi s kojima se osobe s cerebralnom paralizom susreću su manje-više jednaki i nažalost diskriminirajući.
– Okolina ih najčešće doživljava kao da imaju intelektualna oštećenja. S obzirom da često imaju nekontrolirane pokrete uslijed grčenja mišića, ljudi misle da su ili pijani ili drogirani. Usto, smatraju da nisu spremni odgovarati na pitanja pa se uvijek obraćaju osobi u pratnji i vrlo rijetko postavljaju direktno pitanje osobi s cerebralnom paralizom što stvara osjećaj manje vrijednosti – kazala je Marija Mraz, predsjednica Udruge.
Na edukativnoj radionici učenici su poslušali predavanje o cerebralnoj paralizi, pogledali film Moje lijevo stopalo o irskom umjetniku Christy Brownu koji je rođen s cerebralnom paralizom, te su porazgovarali sa članovima Udruge koji imaju cerebralnu paralizu.
