Podravci su od davnina bili “ljubitelji” sudova i parničenja na sudu, makar u pitanju bilo deset centimetara međe za koju su se sporili godinama i za to platili ogromne troškove koji su katkad premašivali vrijednosti njihova cijelog imanja.
Jedan takav slučaj zabilježen je 1960. godine u Virju, a pratili su ga kolege novinari iz Glasa Podravine.
Ondje su se “zakačili” Stjepan i Đuro, a u pitanju je bila već drugostupanjska presuda, odnosno Okružni sud u Varaždinu potvrdio je presudu Kotarskog suda u Đurđevcu.
Prema presudi, Stjepan je Đuri morao vratiti sto komada prutova dugih šest metara za pokrivanje krova i isplatiti 1000 dinara. No, Đuro kao tužitelj morao je Stjepanu platiti i troškove parničnog postupka, i to čak 14.636 dinara, a Stjepan Đuri 2539 dinara.
Parnica je bila silna. Trajala je gotovo dvije godine, preslušano je 12 svjedoka, četvero vještaka te je održano čak osam rasprava. Neki su svjedoci ispitivani više puta, četvero njih i triput.
Troškovi tužitelja i tuženog za biljege, odvjetnike i svjedočke pristojbe popeli su se na 31.207 dinara, odnosno, pretvoreno u našu bivšu valutu, kune, oko 120.000 kuna.
Što je sve tužitelj Đuro tražio parnicom ne doznajemo, navodi se tek kako je uspio u petini tužbenog zahtjeva pa mu Stjepan mora platiti 2539 dinara, odnosno oko 10.000 kuna troškova, a Đuro kao tužitelj mora tuženome Stjepanu platiti četiri petine troškova parničnog postupka, 14.636 dinara, odnosno oko 55.000 kuna. Mnogo više od vrijednosti letvi za koje su se sporili.
– Zaključak ili pouka: Obijesno i nepotrebno parničenje osjeća i tužitelj i tuženi, sud i svjedoci, koji gube dragocjeno vrijeme – zaključili su kolege novinari.
