Slikarstvo Ivana Andrašića vješto balansira na razmeđi figuracije i apstrakcije, između naivne i suvremene umjetnosti. Ivan Andrašić (21. 12 1959., Molve), jedan od najaktivnijih slikara koprivničke scene, kao samouk počinje slikati vrlo rano, u maniri hrvatske naive, a prvu izložbu priređuje već 1971. godine. U početku se fokusira na slikanje na staklu i crtež solidne grafičke čistoće.
Tijekom vremena pitomi pejzaž molvarske okolice se pročišćava do nadrealne jasnoće, u kojoj meki krajolik Podravine poprima putene obline žena, a ženski se likovi spajaju s blagim i erotiziranim tlom Podravine. Otkrivanje mekoće i paučinaste prozračnosti kao izuzetno snažnog izražajnog sredstva, vodilo je otkriću i prihvaćanju akvarela kojim ostvaruje spontani odmak od prepoznatljive podravske manire k pejzažnom slikarstvu, od akademski korektnih bilježaka do duboko osobnih impresija.
Bilogora u jesen (2022.) novi je mural u stalnom postavu podruma Muzeja grada Koprivnice, koji obuhvaća sve navedene značajke, a nastao je u okviru EU projekta „Vinski folklor kao povijesni identitet Podravine i Pomurja“ (reVITAlize) koji se provodi u okviru programa INTERREG V-A prekogranične suradnje Mađarska – Hrvatska 2014 – 2020.
Eterični krajolik podravske nizine protkan je akcentima figuracije koja se rasplinje u nekoliko prizora.
Prateći putanju od rane jeseni pri ulazu do kasne jeseni na dnu hodnika figuracija se najjasnije ocrtava u arhitekturi podravske klijeti i osnovnim predmetima za skladištenje i preradu grožđa (bačvama i kacama). Središnja vertikalna os naglašena je prikazom debla fluentnih mekih poteza pridonosi simetričnosti prizora.
Mrtva priroda, stol „podravskog obilja“ (kruha, špeka i sira) pružaju naznaku ljudske prisutnosti. Forme trsja s andrašićevski prepoznatljivim kružnim oblicima komuniciraju s nasuprotnim vitrinama i predmetima podrumskog postava. Kružne forme u trsju rastaču se u mrlje živih zemljanih tonova.
Naracija i figuracija iz podnožja u predjelu neba prelazi u razlivene apstrahirane forme, transparentno providne nanose boja s vidljivim potezima kista. Vještim perspektivnim oblikovanjima prostora cjelokupnost murala lako je čitljiva unatoč smanjenoj mogućnosti prostornog odmaka.
Taj mali odmak privlači promatrača u sliku uvodeći ga u priču vinogradarstva i pučke pobožnosti u nastavku podrumskih prostorija, novog stalnog postava koji će se otvoriti za javnost početkom jeseni.
