Županijski nogometni klubovi, čast izuzecima, iz godine u godinu sve više posežu za nogometašima iz drugih županija. Posebno u dolascima prednjače nogometaši iz zagrebačkog bazena, koji su postali već normalna pojava u klubovima iz sela koja imaju svega nekoliko stotina stanovnika. Ono što je više zabrinjavajuće je to da u tim istim selima do prije par godina novaca nije bilo za mlađe generacije.
Jedan od prvih klubova koji je uvidio potrebu za organiziranom školom nogometa jest Starigrad na čelu s Krešimirom Belčićem. Belčić je još, sada već davne 2014. godine, osnovao Školu nogometa te se odlučio za mukotrpniji i teži, no ispravniji put. Plodovi tada osnovane škole polako se danas počinju ubirati, jer tada djeca danas su standardni prvotimci Starigrada.
Škola nogometa Starigrada prije malo više od dvije godine pridružila se Školi nogometa Grada Koprivnice, koja danas broji više od 270 djece. Belčić je uz funkciju predsjednika Nogometnog kluba Starigrad preuzeo i ulogu tehničkog direktora Škole nogometa Grada Koprivnice.
– Prije 10 godina u Starigradu smo pokrenuli školu nogometa koja radi 10 do 11 mjeseci u godini. Htjeli smo kontinuirani rad. Starigrad je danas dio Škole nogometa Grada Koprivnice, čemu smo uvijek težili, a riječ je o jednom hvalevrijednom projektu – kazao je.
Najbitniji su treneri koji su tu da zainteresiraju djecu za nogomet
Belčić je istaknuo kako smatra da je u školi nogometa trener ključna osoba.
– Oni moraju biti plaćeni i više nego što jesu jer su oni ti koji će dijete zainteresirati za nogomet ili ga odbiti od njega. Znači, ključni ljudi na ključnim pozicijama te odabir trenera kao takvih, najvažnija je pretpostavka za uspjeh ovog projekta – pojašnjava.
Dodaje kako se u školi nogometa trenutno 270 djece ima priliku baviti nogometom.
– Kad ta djeca sazriju imat će priliku okušati se u seniorskom nogometu u sastavnicama same Škole nogometa, a to su nogometni klubovi Močile, Miklinovec, Omladinac, Zagorec i Starigrad te Koprivnica kao nosioc kvalitete. Riječ je o dobro složenoj piramidi, u kojoj će svako dijete, koje se “isfiltrira” do kadeta i juniora, imati priliku okušati se i u seniorskom nogometu – naglašava.
Put odgoja mladih igrača nije nimalo lak, no Belčić ističe kako je Starigrad pravi pokazatelj da se to može.
– Mora se puno duže čekati na igrače nego da ih se jednostavno dovede iz Zagreba. Starigrad nije možda ove godine u vrhu ljestvice, no vidimo koliko su naši dečki zeleni i znamo koju oni imaju kvalitetu i potencijal. U svemu tome je opet ključan trener koji će s njima raditi. Da neće samo igrati “ševu”, već će biti kvalitetni treninzi koji će oblikovati kvalitetan igrački kadar – ističe.
Unatoč borbi na seniorskoj razini, u Školi nogometa nema nimalo animoziteta
Belčić pohvaljuje simbiozu između spomenutih klubova i Škole nogometa, koja je na visokoj razini.
– Kao tehnički direktor Škole nogometa mogu kazati da posljednje tri godine zajedničke suradnje, od pet godina postojanja, samo idemo prema gore. Ono što je pohvalno je to da nikad nije bilo tenzija i svađa. Animozitet ako postoji između klubova na seniorskoj razini, definitivno ne postoji u Školi nogometa – ponosno ističe.
Škola nogomete, pojašnjava Belčić, jedan je projekt koji će donijeti svim klubovima na području grada dugoročno koristi.
– Proizvod smo morali zasaditi, on je morao izrasti. Starigrad je s tim krenuo 2014. i tek sad nakon 10 godina beremo pune plodove. To je normalno, jer ako 10-godišnjak počne trenirati, za 10 godina ima 20 godina i igra seniorski nogomet. Međutim, nije on senior koji može nositi kvalitetu. Pojedinci nekad iskoče, ali također smo mišljenja da to dijete ne smijemo zadržavati unutar okvira određenih klubova, ako on kvalitetom može otići puno više. Bolje da se kasnije, kao 25-godišnjak, vrati u klub i donese jednu stabilnost i iskustvo – govori.
Njihov rad prepoznat i van županije
Belčić pojašnjava kako je cijeli proces reverzibilan.
– S jedne strane puniš kroz Školu nogometa nešto, s druge strane imaš igrače koji se vraćaju i daju jedan balans. Ni mladost ni starost ne mogu sami. Potreban je balans te dvije stvari – ističe te dodaje kako konstantno rade na rastu kvalitete u svim segmentima.
Belčić dodaje kako je njihov rad prepoznat i van okvira županije, pa tako u posljednje vrijeme dobivaju upite iz okolnih gradova i županija, kako su se uspjeli dogovoriti.
– Teško je dvoje posjesti za stol, a kamoli šestero, kako ste to uspjeli, često me to pitaju. Čestitam svim sudionicima koji imaju bilo kakve upravljačke funkcije u Školi nogometa, jer prvo i osnovno gledamo nogomet, a pod tim mislim na našu djecu. Također moram zahvaliti i Gradu Koprivnici na velikoj pomoći. Ovo je jedan hvalevrijedan projekt iz kojeg će, ja vjerujem, svi izvući nešto – konstatira.
Škola nogometa, osim što je ujedinila nogometne klubove s područja grada, surađuje i sa Slaven Belupom. Belčić vjeruje, na obostrano zadovoljstvo.
– Naši najbolji klinci su primijećeni od trenera Slavena. Oni koji tamo nešto manje igraju, a imaju potencijala, dođu kod nas. Postoji stalna fluktuacija igrača. Želimo biti što bliže Slavenu. Želimo biti ona razina koja je taman ispod njih da koncentriramo kvalitetu i da dajemo mogućnost. Jedino tako će županijski nogomet dobiti igrače za lige – objašnjava.
Slaven je nacionalni klub i on mora funkcionirati u tim okvirima
Dodaje kako je Slaven Belupo nacionalni klub te kako svi moraju biti svjesni toga.
– Slaven Belupo nije lokalni klub. On može pomagati lokalnoj zajednici, a istovremeno smatram da Slaven treba imati partnera kao što je Škola nogometa Grada Koprivnice. Osim toga, i u drugim gradovima na području županije i regije škole mu moraju biti partneri. One moraju biti što bliže kvalitetom tako da Slaven može profiltrirati sebi ono najbolje. Ako ćemo mi dobro raditi, što nije bio slučaj proteklih godine, naravno da će Slaven uzeti klince iz naše škole i uklopiti ih u svoj sustav. Neće morati ići šire i na taj način mi pomažemo Slavenu. Dugoročno, jedino će tako amaterski nogomet na razini županije profitirati, jer ćemo proizvesti igrače za lokalne klubove – pojasnio je.
Dodaje kako je bitna kvaliteta te kako Slaven mora stvarati igrače za nacionalnu razinu, a na njima je da to rade za lokalnu razinu.
– Neki u klubovima znaju reći “kaj je meni Slaven dal”. Ako pored Slavena imamo jednu paralelu koja okuplja i vuče djecu te im daje priliku da odu i u Slaven, imat ćemo jedan filter za domaće klince. Najbolji će završiti u Slavenu, a oni koji ne uspiju, a nastave igrati nogomet, oni će puniti niže lige – govori.
Treneri su ponosni kad im igrači odu u Slaven
Belčić otkriva kako ne postoje tenzije i ljutnje kod fluktuacije mladih igrača iz Slavena i obrnuto.
– Našim je trenerima čast dok najbolji igrač ode na višu razinu, a isto tako, kada dođe neko dijete iz Slavena i odjednom eksplodira jer im je nešto lakša razina. Razina sporta i stresa je drugačija kod svake individue. Ne odgovara svakom djetetu svaka razina stresa. Škola nogometa sa svim svojim razinama igra i regionalno. Na razini županije nema dovoljne kvalitete kako bi svako kolo držali razinu koja nas zadovoljava. Ne želim reći da nema uopće kvalitete, već nije svako kolo pritisak da se igra protiv sebi jednakih ili boljih i na taj način napreduje – ističe.
U svakom je sportu isto, pojašnjava Belčić, govoreći kako se moraju hrvati s najboljima kako bi napredovali.
– To je smisao svih liga. Svi govore kako je lako nama jer djelujemo na prostoru Koprivnice, no nitko ne gleda da se mi hrvamo s još 70-ak klubova koji djeluju na prostoru grada. S druge strane, u pojedinim općinama ima svega jedna ili dvije udruge. Kad se sve to stavi na vagu, svi mi imamo svoje probleme i izazove. To je svakodnevna borba svih nas u amaterskom sportu. U svemu tome najviše stradavaju naše obitelji tako da se moram zahvaliti svojoj, ali i svim ostalim obiteljima ljudi koji su u ovom svijetu što su nam potpora – zaključio je.
