Restrukturiranje Hrvatskih željeznica dovest će do malo bolje usluge uz drastično veću cijenu za korisnike, tvrdi Dalibor Petrović, zamjenik predsjednika Sindikata strojovođa. Zabrinut je i kako će eventualnim uvođenjem 16-satnog radnog vremena za strojovođe putnici riskirati da, osim više novaca, izgube i – glavu.
Osnovni problem Hrvatskih željeznica i njenog restrukturiranja je u tome što se dira u ono što u sustavu dobro funkcionira, dok se u isto vrijeme oštro ne reže “trulo tkivo”, smatra Petrović. Slaže se da ovako više ne može, ali ne vjeruje u dobre namjere nadležnih.
– Kako objasniti da se prvo reže u matičnoj djelatnosti, prijevozu, dok , primjerice, TŽV Gredelj dolazi na red tek iduće godine, iako je baš on najveći uteg oko vrata HŽ Putničkom prijevozu – pita se Petrović.
Pametnom dosta – ne i ministru
Smatra kako je potez integracije Vuče vlakova u Putnički prijevoz i Cargo u potpunosti neisplativ jer Hrvatska ima premalu željezničku mrežu s premalim brojem vlakova. Lokomotive su u željezničkom prometu najvažniji i najskuplji resurs, a ovim potezom morat će se povećati njihov broj.
– Niti jedna zemlja približne veličine Hrvatske nije podijelila vuču jer joj je to neisplativo (Mađarska, Austrija, Slovenija). Njemačka i Francuska primjerice jesu, ali razlika u veličini i broju vlakova je ogromna. Slikovito, to vam je kao da imate jedan ral zemlje kao i vaš susjed te da vi imate traktor, a susjed kombajn pa onda vi njemu orete, a on vama žanje. Treći susjed ima 100 rali zemlje i traktor i kombajn. I onda vi, poput žabe koja digne nogu kad vidi da se konj potkiva, odlučite imati svatko svoj traktor i svatko svoj kombajn iako i dalje imate samo po jedan ral zemlje. Pametnomu dosta, no ne očito našim Upravama i ministru – slikovit je Petrović.
S njim se slaže i predsjednik Sindikata željezničara Hrvatske, Branko Kreš, opisujući kako će se ovaj potez prebiti preko leđa putnika, kojima je ionako dosta konstantnih kašnjenja vlakova.
– Desit će se da se, s obzirom na sredstva koja imamo, pokvari lokomotiva na putničkom vlaku; trebat će čekati da se pošalje lokomotiva za taj vlak, a dosad smo to rješavali vrlo jednostavno. Kada se pokvarila lokomotiva putničkog vlaka, zaustavio se prvi teretni vlak, uzela lokomotiva i stavila na taj putnički vlak. To više neće biti moguće – rekao je Kreš.
Uljepšavanje situacije statistikom
Problem HŽ-a je i velik udio administracije. No, paradoksalno, najmanji udio administracije ima baš HŽ Vuča vlakova koja će restrukturiranjem nestati kao posebna organizacijska jedinica.
– U HŽ Vuči vlakova udio administracije kreće se debelo ispod 10 posto, dok je u Putničkom prijevozu i Cargu debelo iznad 30 posto. Stvar ćete najbolje zamagliti ako uspostavite prosjek – 30+30+10 je 70, a podijeljeno sa 3 je 23, pa će u konačnici netko reći da je administracija u Cargu i Putničkom prijevozu smanjena za 7%. I evo vam lijepog pokazatelja kojim se možete hvaliti. To što u konačnici udio neproizvodnih radnika ostaje isti ili veći, usluga postaje skuplja i neučinkovitija, to nikoga nije briga. Infrastruktura je posebna priča. Tamo nema nikakve kontrole a troškovi bujaju enormno – objašnjava Petrović i dodaje:
– Naša infrastruktura ponaša se kao država u državi. Predsjednik uprave HŽ infrastrukture je pod političkom zaštitom ministra Linića, mislim da su prijatelji.
Osim tisuća radnika HŽ-a koji će restrukturiranjem izgubiti radno mjesto, u cijeloj priči loše će proći i krajnji korisnici – putnici.
– Kad bi restrukturiranje polučilo rezultate, usluga bi mogla biti možda nešto malo skuplja, uz puno veću kvalitetu, što ne bi bio problem. Bojim se da će biti obrnuto, nešto malo bolja usluga uz drastično veću cijenu – kaže Petrović. U HŽ-u pak tvrde kako se cijene prijevoznih karata neće povećati.
Svuda rade kraće, kod nas će najduže?
A putnici će, ako se ostvare najave o 16-satnom radnom vremenu strojovođe, riskirati i glavu. Bizarno, u Europi je za strojovođe propisano kraće radno vrijeme.
– Ono što me zabrinjava jest da su se neki visokopozicionirani direktori spremni kockati životima putnika jer čuli smo već najave da će, primjerice, strojovođa morati raditi 16 sati neprekidno. Što znači upravljati vlakom od 1000 tona ili s tisuću putnika 16 sati ne treba posebno naglašavati. Sva sreća da su u Europi pametniji, pa su takvo što zabranili direktivom o radnom vremenu koja za sve radnike propisuje jednako maksimalno radno vrijeme, a samo za strojovođe drugačije, kraće. No i to je dokaz da pojedinci u upravama nemaju pojma o europskoj regulativi, iako su im puna usta iste – oštar je Petrović.
Početak propasti
Osim što nije provedena javna rasprava o nekim pitanjima iz plana restrukturiranja, poput ukidanja pojedinih vlakova, nadležni ministar Siniša Hajdaš-Dončić nije sjeo za stol ni predstavnicima željezničkih sindikata.
– Da je ministar Hajdaš-Dončić želio dijalog, primio bi sindikate na razgovor. Ja njega vidim samo preko televizije, iako smo mu slali pisma, pozive, da sjednemo i da nam kaže što želi od Hrvatskih željeznica – kritizira ministra Branko Kreš i zaključuje:
– Ovo je početak propasti Hrvatskih željeznica.
