U Koprivnici je prije 85 godina, točnije 2. 6. 1926. rođena književnica Božena Loborec (umrla je 3. 1. 2003., također u Koprivnici). Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica prisjeća je se prigodnom izložbom.
„MOJ GRAD JE MALI, ALI ŠTO ĆE MI VEĆI“ , riječi su koje je uzela kao moto za svoju poetsku zbirku „Bajkači“, a koje na najbolji način ocrtavaju njezinu veliku ljubav spram rodnoga grada u kojem je proživjela gotovo cijeli život. Koprivnica i Podravina bile su trajno nadahnuće njezinih brojnih kajkavskih i štokavskih stihova, romana i pripovijedaka, feljtona, satira i publicistike. Godinama je radila u školi (nekadašnja Druga osnovna, danas Braća Radić), a od 1981. do 1988. bila je i direktorica Gradske knjižnice i čitaonice u Koprivnici doprinijevši afirmaciji i prepoznatljivosti knjižnice u javnom životu grada. Na njezino životno usmjerenje odlučnu ulogu odigrala je činjenica da potječe iz obitelji poznatog koprivničkog tiskara Valka Loborca, tako da je odmalena bila okružena knjigama. Zajedno s ocem, majkom, bratom i radnicima iz tiskare, bila je i u partizanima. Nakon rata se doškolovala te je radila u prosvjeti kao nastavnik hrvatskog i ruskog jezika. Još u gimnazijskim danima objavila je prvu pjesmu, a ozbiljnije je počela objavljivati od 1968. Pisala je za djecu, mladež i odrasle. O njenoj kajkavskoj poeziji vrlo se pohvalno izrazio književni teoretičar Joža Skok nazvavši pjesme iz Boženine prve zbirke „krilatim riječima“.
Kajkavska poezija Božene Loborec kvalitetom je daleko nadišla lokalne okvire. Za života je objavila šest knjiga: Čez mene ljudi idu, Četiri dječaka i jedan pas, S one strane oblaka, Bajkači, Dječak je korak do prašume, Skriveno u riječima koprivničkih pisaca, Za moje blizance), a dvije posmrtno, Kad bismo bili zečevi i Tri fertala na čušpajz. Potonja knjiga objavljena je pod pseudonimom Ivan Husni, ime koje je mnogim Koprivničancima poznato iz tjednika „Glas Podravine“, ali vjerojatno da većina od njih nije znala da se iza tog imena krije Božena Loborec. Ono po čemu je mnogi pamte, a tiče se publicistike je uredništvo književnog podlistka Ruke koji je izlazio u sklopu „Glasa Podravine“ od 1977. do 1979. te eseji o podravskim piscima. Mnogi neafirmirani lokalni pisci i pjesnici mogu joj zahvaliti na toplim i ohrabrujućim predgovorima koje je pisala za njihove radove.
Nitko nije toliko afirmirao Koprivnicu kao temu književnog stvaralaštva kao što je to učinila Božena Loborec.