Rafalna paljba i kiša suza u varaždinskoj sudnici dio je naslova Jutarnjeg lista o jučerašnjem suđenju Smiljani Srnec koju se tereti za ubojstvo vlastite sestre. Na mjesto svjedoka stupile su dvije osobe, prijateljica iz djetinjstva Sonja Šamarija i danji rođak iz Palovca, Bojan Kocijan. Najviše pitanja svjedocima stiglo je iz usta optužene Smiljane.
Sonja Šamarija prekinula je kontakte sa Smiljanom kad je imala 17 godina. Odrastala je zajedno sa sestrama, znala je cijelu njezinu obitelj, a razlog prekida bila je svađa. Smiljana je inzistirala da joj kaže zašto su se posvađale, na što joj je Šamarija, okrenuvši se prema njoj, odgovorila:
– Smiljana, ja nisam ovdje došla rješavati naše osobne stvari.
Prije toga je još rekla Srnec:
– Ja sam se posvađala s tobom jer si lažov, ružno si govorila o meni. Ja nisam došla ovdje da tebe optužim, ali i ne želim prihvatiti da si ti to napravila. Naša svađa uopće nema veze s tim svinjarijama – odgovorila je.
– Jeste li sretali Smiljanu? – pitala je svjedokinju tužiteljica.
– Sretale smo se na ulici, ali zadnjih 20 godina nismo kontaktirale.
– Jeste li je pitali za Jasminu? – pitala je tužiteljica.
– Samo znam da je Smiljana rekla da je otišla u Francusku i pobjegla s dečkom. Rekla sam da to nije moguće, da Jasmina nije takva, a ona je rekla da je. Rekla sam da joj ne vjerujem, bila je dobra cura i ne vjerujem da bi takve skandale radila. Više se ne sjećam kako je Smiljana reagirala – odgovorila je svjedokinja.
Rođak Boris Kocijan je vrlo emotivno svjedočio o odnosu s Jasminom i Smiljanom. Rekao je kako je predosjećao da Smiljana ima nešto s Jasmininim nestankom, a taj predosjećaj je crpio iz događaja kad je još u djetinjstvu došao u njihovu kuću dok su se njih dvije svađale te iz njezina ponašanja nakon Jasminina nestanka.
– Slučajno sam se tamo našao! Ja to nisam vidio, ne znam točno koja je to godina bila. Ušao sam u kuću jer sam dolazio tamo kod tebe doma. Stao sam kod ulaznih vrata, samo sam vidio Jasminu koja je istrčala van. Ostao sam skamenjen. Smiljana je bila rastresena, izgledala je rastresena, opasno, divljački. Izgledala je kao da nema zjenice i pjena joj je išla na usta, bila je bijesna. Rekla je: “Bježi, zatokla nas bo!”
– Nije bilo tak! – rekla je kroz suze Smiljana Srnec svom daljnjem rođaku i nastavila:
– Dogovorili smo se da ćemo pušiti kod mene, a Jasmina je bila protiv da se puši u kući i zato smo se posvađale. Kad si ti ušao, ja sam plakala i vikala da bu ona mene zatukla, a Jasmina je pobjegla iz kuće.
– Kak to misliš? Smiljana, nije bilo tak. Ja nju nisam vidio da je pušila. Smiljana, ona nije pred menom pušila. Kak možeš obrnuti tu situaciju – kroz suze joj je odgovarao Boris vrteći glavom.
– Nisam – odgovarala mu je isto kroz suze Smiljana.
– Ak mi se dokaže da sam kriva, nek budem kriva. Znam da si ju volio i ja ju volim, ona je moja sestra – plačući je govorila Smiljana Srnec.
Plakao je i svjedok dok je govorio:
– Dok sam na sprovodu videl onu kutiju. Smiljana, ja te ne osuđujem, ali… – otirući suze napustio je sudnicu. Ispitana su još dva svjedoka, Vlado Marić i Ranko Dominić. Kod Vlade Marića je radila u lokalu, a u lokalu u kojem je Ranko Dominić bio konobar znala je naručivati pjesme.
Suđenje se nastavlja 26. i 27. studenoga. Prvoga dana bit će pozvani majka Smiljane Srnec, njezina kći i njezin nevjenčani suprug koji žive u kući u Palovcu. Drugoga dana bit će ispitan policajac, koji je prvi došao u kuću nakon dojave o tijelu u zamrzivaču, te vještaci. Zločin je otkriven 16. veljače ove godine, nakon nepunih 19 godina.
Sudac Tomislav Brđanović na kraju je jučerašnjeg ročišta rekao da obducentici na prethodnoj raspravi nije pozlilo zbog fotografija s obdukcije, nego je to bila posljedica njezina zdravstvenog stanja.
