Tijekom 17. stoljeća koprivničko je plemstvo slalo svoje pripadnike na studij, a primjere imamo u obitelji Napuly iz koje su studirali Valent, Blaž i Baltazar. Oni su svoje karijere ostvarili unutar crkve, popevši se prilično visoko u crkvenoj hijerarhiji.
Mnogi Koprivničanci nakon studija nisu mogli pronaći posao u gradskoj ili državnoj administraciji, odnosno u vojsci pa su se usmjeravali u crkvene službe kojih je tada bilo sve više jer se odvijao proces katoličke obnove.
Crkvene su dužnosti obnašali Koprivničani Antun, Wolfgang te Ivan i Nikola Donić, ali njihovo društveno podrijetlo nije jasno. Isto se odnosi na Đurđevčane Mihaela i Andriju Ivanovog koji su također bili crkveni dužnosnici. Podaci iz životopisa spomenutih pojedinaca govore da su mlađi članovi obitelji bili za vrijeme studija pomagani od svojih školovanijih predaka ako su ih imali. Svoju su djecu na studij slali i obrtnici što se vidi na primjeru Andrije Prelca iz Ludbrega, čije prezime jasno govori o njegovom porijeklu. No studirali su i sasvim siromašni kao Stanislav iz Prodavića.
Nikola i Ivan Čmahor iz Koprivnice su bili zajedno upisani na bečko sveučilište 1550. godine. Nikola Čmahor se 1545. godine spominje kao koprivnički gradski sudac (gradonačelnik) i teško je utvrditi da li se taj podatak odnosi na istoimenog studenta. Ivan Čmahor je 1607. godine bio koprivnički sudac. S njima je najvjerojatnije bio u rodu Marko Čmahor koji je 1590. godine zabilježen također kao gradski sudac.
Nikola Donić iz Koprivnice je zabilježen kao student bečkog sveučilišta 1554. i 1555. godine. Kasnije je postao zagrebački kanonik – došao je do položaja zamjenika lektora. U Bolognu je došao 1561, a 1562. godine se spominje kao rektor Ugarsko-ilirskog (hrvatskog) kolegija u Bologni. Na toj je dužnosti ostao do 1567. godine. Godine 1565. započeo je izgradnju nove zgrade kolegija. Zadnjeg dana svoga rektorata (11. lipnja 1567.) doktorirao je građansko i kanonsko pravo na bolonjskom sveučilištu i potom se vratio u Hrvatsku gdje je umro 1580. godine. Imao je brata Ivana Donića koji je zajedno s Nikolom 1561. godine službeno primljen u bolonjski kolegij. Ivan se 1567. godine vratio u Hrvatsku.