Muzej grada Koprivnice već dvadesetak godina uspješno surađuje s Udrugom žena i Kulturno-umjetničkim društvom Fran Galović Peteranec na organiziranju tematskih etnografskih izložbi kojima se prezentira zavičajna kulturna baština. Ove godine izložba donosi niz lijepih uspomena, starih fotografija i predmeta koji ilustriraju svakodnevicu peteranskih đaka tijekom dvadesetog stoljeća.
– Za razumijevanje navedene teme bilo je potrebno uvrstiti i kratki povijesni pregled razvoja školstva u Peterancu koje ima bogatu i raznoliku prošlost. Ovdje navodimo samo nekoliko zanimljivih podataka. Škola se prvi puta spominje već 1765. godine. Osim trivijalne škole u Peterancu se od kraja 18. stoljeća spominje i župna, a elementarna ili općinska škola djeluje od 1830. godine. Ona je trajala dvije godine redovne svakodnevne nastave te dvije godine opetovnice blagdanom ili nedjeljama i bila je obavezna i za djevojčice. Godine 1857. izgrađena je školska zgrada u Ulici Frana Galovića, a troškove izgradnje podmirila je općina. Postupak ustrojavanja školske knjižnice pokrenut je školske godine 1875/76. O načinu života djece u dvadesetog stoljeću podatke nalazimo u literaturi, ali ponajprije iz sjećanja kazivača koji su svjedočili društvenim promjenama vezanim uz povećanje broja obitelji sa sve manjim brojem djece. Najčešće se idealnim brojem smatralo dvoje, najviše troje djece, a ona su već od najranije životne dobi bila uključena u obavljanje različitih poslova u kućanstvu i zemljoradnji u kojima su sudjelovala zajedno sa starijim članovima obitelji te na taj način usvajala znanja i vještine, ali i bila podvrgnuta specifičnom odgoju. Djevojčice su već od predškolske dobi pripremali za ulogu majki i domaćica i to usvajanjem jednostavnijih poslova. U Peterancu su se uključivale u izradu predmeta ukrašenih bijelim vezom, što je bio jedan od načina dodatne zarade u domaćinstvima. U razgovoru s kazivačicama koje su školu u Peterancu polazile nakon Drugog svjetskog rata zabilježene su brojne lijepe uspomene i sjećanja. Jedna od zanimljivosti je odvijanje nastave u dvije školske zgrade u kojima su osim učionica bili smješteni i učiteljski stanovi. Prvog dana škole prisjećaju se na način da su svi bili pomalo preplašeni, ali ubrzo se to promijenilo. Učitelje pamte kao stroge, ali pravedne, a spominju i kazne koje su tada bile uglavnom fizičke. Ipak najviše pamte igre u školskom dvorištu: štrcanje z gombi, šore (škole), igre udaranja gumenom loptom u zid na ispadanje (udaralo se rukom, glavom, prstima, uz brojenje udaraca), skrivača, naganjača, graničara, pošto kume lonac, zaleđene kraljice, lilice na pašu, išla majka s kolodvora, igre rata. U zimskom razdoblju ili kada je bilo kišno vrijeme, odmore su provodili u učionici gdje su izrađivali brodove, aviončiće i rakete od papira, žabice pomoću kojih su djevojčice predviđale kako će im se dečko zvati, a kako bi što duže u sjećanju zadržali prijatelje iz školskih klupa te lijepe trenutke provedene u zajedničkim aktivnostima, rado su koristili spomenare. Osim čuvanja sjećanja, oni su bili i originalan način izražavanja prvih simpatija – kažu iz Muzeja.
Otvorenje izložbe je u petak 25. listopada, u 18 sati u Galeriji skulptura Ivan Sabolić Peteranec. Izložba ostaje otvorena do 8. studenoga i moći će se razgledati radnim danom u vremenu od 7 do 15 sati.
