Kolače pečem otkako znam za sebe, kaže Štefica Lukunić, osvajačica prvog mjesta na 8. Internacionalnom kongresu slastičarstva Interslast. Zahvaljujući vrhunskoj medenoj piti stigla je do priznanja.
– Kao Udruga žena Hrvatsko srce pozvani smo predstavljati Peteranec i Koprivničko-križevačku županiju. Odluči smo se na medvjeđe šape, s time da je tema natjecateljskog dijela bio med. Pitu sam pekla po starinskom receptu u koji ide mast umjesto margarina. Trudila sam se da kore budu jednake s jednakim filom – otkriva Š. Lukunić, dodajući kako je povjerenstvo odluku donijelo na temelju izgleda i okusa.
Unatoč pobjedi, koja je stigla nenadano, fokus je postavljen na održavanje tradicije, kako Peteranca, tako i Podravine.
– Godinama održavamo Mudlinijadu, manifestaciju kojom pokušavamo zaštititi mudlin. Ne želimo da se starina i običaji zaborave – tvrdi.
“Što sam starija, kolači su mi sve slađi”
Kao i mnoge, gospođu Lukunić u slatki svijet, svijet slastičarstva, uvele su majka i baka. Podrazumijeva se samoinicijativa, želja za učenjem i usvajanjem znanja čime je zanat ispekla do zavidne razine. Zanimljivo, donedavno nije bila ljubiteljica slatkog, iako je isto vrlo rado pripremala.
– Prije sam do recepata dolazila usmeno – probaš i tražiš. U zadnje vrijeme, naravno, internetom. Ipak, recepte imam spremljene na papirima, u knjigama. Kolače koje najčešće pečem već znam napamet. Što sam starija, sve su mi slađi – govori, navodeći kako se na njezinu stolu najčešće nalaze kremšnite, londonerice, klipići, štrukli i digani, kako se u narodu kaže, odnosno dizani kolač za koji slaže prhko tijesto što omogućava dugotrajnost.
Studeni je blizu prosinca, a krajem prosinca je, što? Božić, naravno. A tada se iz svih domova osjeti miris kolača. Iako, dojam je kako ljudi sve više pribjegavaju kupovini slatkih zalogaja koje postavljaju na stol. Razlozi su, najčešće, vrijeme i novac, odnosno nedostatak dvaju elemenata.
– Riječ je o današnjem načinu života, ljudi nemaju vremena, jednostavnije je otići u trgovinu i kupiti. Nastojimo svaki vikend ispeći kolače, rijetko ih kupujem, eventualno kada baš ne stignem – tvrdi.
Možda je stvar u ruci, govori u jednom trenutku, opisujući kako slaže kremšnite koje ukućani i gosti obožavaju. A možda bismo je u skoroj budućnosti mogli vidjeti na televiziji kako u sklopu kulinarske emisije priprema vrhunske specijalitete. Tome je već bila blizu. Naime, njezin je sin pokazao inicijativu da se prijave na Tri, dva, jedan – kuhaj!, ali poslovne obaveze to im nisu omogućile.
Do tada, ne sumnjamo kako će sve što izađe iz pećnice momentalno nestajati sa stola. A uzevši u obzir da je Štefanje pred nama, a ona, dakle, nosi ime Štefica, jasno je kako će uskoro kuhinjski stol u njezinu domu biti pretrpan brašnom, jajima, šećerom, pudinzima i tko zna čime sve ne.
– Bit će puno gostiju, pa je potrebno ispeći i mnogo kolača – zaključuje.
