Nakon što smo prespavali 365 puta došao je trenutak da se pozdravimo i s još jednom godinom. Neki će reći, o bivšima sve najbolje, a meni se nekako čini da je ova godina protutnjala prije nego smo se stigli i okrenuti.
Bila je to godina snažnih previranja na globalnim razinama, stalnog straha od novog svjetskog rata i utjecaja cijele te situacije na našu svakodnevicu.
Uveden je euro kao nova valuta, a tipični mi gunđali smo i na tu promjenu u našim životima. S druge strane, oni koji su svoje poslove ili godišnje odmore bazirali na čestoj suradnji s prekograničnim svijetom došli su na svoje. I zaista, kada se još malo prilagodimo, a osim eura koji je europski, dobijemo i europske plaće, bit će to zemlja blagostanja. Tješimo se, naravno.
Lokalno, bila je to godina klasičnog preživljavanja u balansu. Negdje se malo uzme, negdje se malo doda i na kraju su svi zadovoljni. Naravno, osim novinara, oni uvijek imaju nešto za pitati i proširiti temu o kojoj se baš pomislilo kako razgovora više nema.
Kalendarska godina zapravo je skup dana uguranih u jedan okvir, ali generalno ne predstavlja zapravo ništa. Realno, probudit ćemo se 1. siječnja i zapravo se ništa spektakularno neće dogoditi.
Stvari koje su do jučer funkcionirale, funkcionirat će i dalje, dok one koje nisu, vjerojatno i dalje neće. Dobro, moramo si dati još jednu godinu da ispravimo nedostatke, kako bi se godinu nakon toga pravdali da ipak nismo stigli.
No, u svemu tome ostane ona “kruha i igara”, a ta nam je najdraža. Prilika za proslavu ne smije se propustiti, pa u tjednu od Badnjaka do Nove godine pola ljudi ostane zakucano u krevetima pod temperaturama, dok druga polovina izdrži i odradi sve domjenke, tulume i proslave koji se pojave. Organizam treba čuvati, pa već 2. siječnja upisujemo teretane i krećemo. Naravno, do 1. veljače, tada shvatimo da je teretana preskupa, a i da baš nemamo vremena.
Vrtlog jednogodišnjeg života ima svoju ustaljenu matricu, a u skupu više desetaka takvih godina dobijemo nešto što možemo okarakterizirati kao više ili manje uspješno bivanje na ovoj planeti.
Još kad jedne od tih godina ovi što tvrde da smo na ravnoj ploči ispadnu u pravu, e tu ćemo tek pamtiti.
Što nas čeka u sljedećoj, nitko ne zna, ali ipak se vatrometom i šljokicama u nju bacamo na glavu.
Sretno svima!