Ivan Vitez od djetinjstva radi snjegoviće. U njegovu rodnom zagorskom selu Seketinu to je bila tradicija i vječno natjecanje. Želi imati najveći snjegović u Koprivnici
Henri Frédéric Amiel, švicarski filozof, pjesnik i kritičar iz 19. stoljeća, rekao je jednom da si star onoliko koliko se osjećaš starim. Ako u tome ima imalo istine, 82-godišnji Ivan Vitez sve je samo ne starac. Ne samo zbog toga što se on uopće tako ne osjeća, nego zato što on to i iz dana u dan pokazuje. Najnoviji u nizu proizvoda njegova nemira duha veliki je snjegović u dvorištu obiteljske kuće u koprivničkoj Ulici Mije Šimeka gdje od nedavno živi s kćerkom i zetom. Snjegović ima više od dva i pol metra, a gospodin Ivan ga je u subotu radio potpuno sam. Trebala su mu za njega puna četiri sata i bezbroj lopata snijega.
– Jučer sam baš uživao, a danas, dok ništa ne radim, osjećam se kao da sam bolestan – sa smješkom na licu kazao nam je Ivan nakon nedjeljnog ručka.
Nedjeljom se odmara pa tako iznimka nije ni on, ali svako malo baci pogled na vremensku prognozu. Nada se novom snijegu kako bi snjegovića još malo podebljao i povisio, popravio mu ruke.
– Volio bih da bude najveći u Koprivnici, oduvijek sam se volio natjecati u izradi snjegovića – kazao je on i pojasnio da je to tradicija koju revno njeguje još iz djetinjstva.
U Seketinu, zagorskom selu nedaleko od Varaždin Brega, kaže, izrada snjegovića bila je nezaobilazna zimska zanimacija.
– Svaka kuća radila je svog snjegovića. Uvijek smo se natjecali čiji je snjegović ljepši i veći. Kad nije bilo dovoljno snijega, znali smo ukrasti kantu, dvije od susjeda. Ne jednom smo s vinogradarima i podrumarima radili snjegoviće i na imanju dvorca u kojem je s obitelji živjela Nada Puttar-Gold, poznata operna primadona. Bili su to stvarno lijepi dani – prisjeća se Ivan, koji svom najnovijem snjegoviću nije dao ime, ali vrlo rado bi da klinci iz susjedstva to učine umjesto njega.
– Djeca dolaze gledati snjegovića, fotografiraju se kraj njega, sviđa im se jako. Sretan sam zbog toga – iskren je Ivan, koji je svom snjegoviću, osim škrlaka s hrvatskom trobojnicom, oko vrata stavio i kravatu.
Nije to bez razloga. Gospodin Ivan cijeli radni vijek, a iza sebe ima 41 godinu radnog staža, bio je željezničar i svakodnevno je na poslu nosio kravatu. Kod kuće je sada nema prilike nositi pa ju je odlučio pokloniti svom snjegoviću kako ne bi stajala bezveze u ormaru.
Ivanu je prije Božića preminula supruga pa je iz Bjelovara doselio kod kćerkine obitelji u Koprivnicu. Čudno mu je, kaže, priviknuti se na novo okruženje, ali ne dozvoljava da mu zbog toga bude dosadno.
– Redovito idem na sajam, uvijek nešto radim po kući ili u vrtu i voćnjaku. Hobi su mi ručni radovi, obožavam rezbariti drvo. Volim i prošetati, najmanje mi je zadovoljstvo biti zatvoren u kući. Bez obzira na vrijeme, volim biti vani na zraku. Znate, ja sam vam kao divljač – kazao je simpatični Ivan i pozvao ljude da bezrazložno ne kukaju, nego da izađu sa svojim najmilijima na snijeg jer će tako zasigurno usrećiti svoju djecu ili unuke, ali i dijete u sebi.
Tko zna, možda se u Koprivnici tada razvije i kakvo natjecanje u izradi snjegovića, što bi on jako volio. Ako ste od akcije, nećete propustiti priliku priključiti mu se.
Šaljite nam fotografije svojih snjegovića i svih oblika zimskih radosti na info@koprivnica.net ili www.facebook.com/koprivnica.
>>> FOTO-VIDEO // Koprivničanke i Koprivničanci uživali na sanjkanju na Bašći