Krenula je doslovno iz vlastitog stana. U vojarni je u jednom skladištu vikendom razvrstavala tuđi otpad. “Cukala” je ljude za rukav da dođu na UZOR-ova predavanja i radionice. Vukla vreće, kutije, volontirala godinama. Danas s ponosom može reći da ju nikad nitko nikamo nije gurao. Nitko osim nje same. Sonja Hlebar kaže da ne zna bi li svoj put preporučila ikome, puno puta se dogodilo da je razmišljala ima li smisla sve što radi. Ali, ubrzo bi u takvim trenucima shvatila da ima. S godinama je došlo do toga da su se aktivnosti UZOR-a svele na minimum, a došlo je vrijeme da Sonja svoje znanje i sposobnosti pokaže negdje drugdje. Gdje? U Singapuru. Ali o tome ćemo malo kasnije.
– Čovjek shvati da se kad-tad mora početi više brinuti za sebe, nego što treba davati sebe za zajednicu, jer u određenim situacijama zajednica nije ta koja barem približno uzvraća, neke stvari vas previše pogode. Mi smo se stvarno jako dali u taj projekt, radili danima i noćima, nabavljali sredstva, borili se s ljudima, tržištem, lokalnom zajednicom, no nažalost na kraju se uvijek nađe netko tko nastoji vaš trud ocrniti. Na kraju krajeva, nije čak ni to važno, već jednostavno shvatite da ste se davajući potrošili – kaže Sonja Hlebar te se nadovezuje da se čovjek treba posvetiti isključivo sebi i svojoj mikro sredini. No, naravno UZOR nije stao, tribine kojima se i dalje senzibilizira javnost o važnosti recikliranja otpada i sveukupne zaštite okoliša se i dalje održavaju.
U ovom trenutku, Sonja ima dva poduzeća. Obrt za edukaciju, promidžbu i proizvodnju APEA, gdje je izvršitelj informativno-obrazovnih projekata za održivo gospodarenje otpadom za razne gradove, a nedavno je otvorila poduzeće AMAL u kojem trenutno razvija webshop za donje rublje s naglaskom na “normal size” žene, kako ih Sonja voli zvati.
Da Sonjinim venama teče poduzetnička krv dokaz je spomenuti web shop
– Uvidjela sam koliko na tržištu dan danas postoji problem oko veličina donjeg rublja za žene. Uđeš u dućan i vidiš hrpetinu grudnjaka za manja prsa, a onda se tamo negdje nađe jedna mini polica za veće grudi. I da vam pravo kažem, baš sam se osjećala diskriminirano – objašnjava Sonja Hlebar te nam govori kako je jako dugo istraživala, a onda je našla vrlo dobre dobavljače koji su zadovoljili njezine kriterije.
– Sama sam isprobala donje rublje jer ne želim prodavati bilo što, niti sam željela uzeti nešto uvozno što je jeftino. Želim ženama pružiti osjećaj ugode, a ne da jedva čekaju doći doma i skinuti grudnjak, jer ipak, kako god da okrenemo on nam je saveznik u našem svakodnevnom životu – kaže Hlebar. Kad će njezin web shop ugledati svjetlo dana, to se još uvijek konkretno ne zna s obzirom na to da je Sonja dobro poznata po tome da nikad nije samo jednoj stvari posvećena, a usprkos tome što uvijek radi više poslova odjednom, svi joj uspijevaju. No, bit će uskoro, kaže nam Sonja, a bit će dostupno širim masama što se tiče cijene. Ono što Sonju definitivno “ometa” zadnjih otprilike mjesec dana je činjenica da joj je ponuđen posao u Singapuru i činjenica da ga je prihvatila. I zato smo se između ostalog našli s njom kako bi nam pojasnila o čemu se točno radi, ali kako bi joj i iz sveg srca čestitali što je još jednom njezin trud, sposobnost, rad i sve druge kvalitete koje posjeduje, prepoznat.
– Dobila sam ponudu koju sam odlučila prihvatiti, no s obzirom na to da je moje tržište trebalo biti dio Azije, a svi znamo koliko je aktualna epidemija, u ovom trenutku je sve na čekanju – objašnjava Sonja.
Otpad ju je doveo do Singapura, tako nam je pojasnila. Ako se pitate o kakvoj firmi se radi, odgovor je da je to nova firma koja želi uvesti sustave odvajanja otpada. Smještena je u Dubaiju, a Sonjin ured će biti, kako smo već i napisali, u Singapuru.
– Već sam nekoliko puta išla tamo, prezentirala igricu Adventures of Eco, sudjelovala na panelima o otpadu i jednostavno sam stvorila svoju mrežu poznanika, kojima se između ostalog svidio moj rad, smatrali su da sam kompetentna i ponudili mi posao – objašnjava. Sonja će raditi na projektu koji se zove Full cirlce coin koji se provodi u siromašnijim zemljama u kojima još uvijek ne postoji sustav odvajanja otpada, konkretno, vodit će dogovore s lokalnim uprava o uvođenju sustava, provodit će edukacije građana, pronalaziti financijska sredstva te investitore. Koliko dugo će tamo biti? Pa, ono, kaže nam Sonja, ponudili su mi za zauvijek. Posao joj je ponuđen u prosincu prošle godine i imala je veoma kratki rok za donošenje odluke.
– Nije se problem preko noći spakirati i otići kada ste sami i kada samo za sebe donosite odluke, ali kad imate obitelj, kompliciranije je. Ali kada morate imati sve posloženo, od kvalitetnog stanovanja do obrazovanja, dobivanja svih dokumenata, vize… nije baš tako jednostavno – objasnila je te se nadovezala kako je uz sve to sada previše riskantno otići tamo zbog koronavirusa.
– Mislim da bi bilo krajnje neodgovorno od mene prema mojoj obitelji da se sad izlažem nepotrebnom riziku. Ne možemo u životu baš sve izbjeći, ali grlom u jagode, to ne – kaže Koprivničanka te napominje kako njena namjera nije bila silom prilike otići, dogodilo se, prihvatila je. Bilo bi šteta ne iskoristiti takvu ponudu.
Želja joj je i da njezina obitelj dođe za njom u Singapur
– Naravno, ali ne odmah, prvo mora proći određeni probni rok, a i nikad ne znaš što te čeka dok ne dođeš tamo, no željela bih da mi jedan period života djeca žive vani, zbog multikulturalnosti, širenja vidika, potencijalno boljih životnih šansa – kaže Hlebar.
S obzirom na epidemiju koja vlada, Sonja će još malo pričekati, kako je i rekla, sa svojim odlaskom u tu daleku zemlju. Sinagapur Sonja ipak ne smatra trajnim rješenjem, a život u velikom gradu, iako ima nekih prednosti poput kvalitetnijeg obrazovanja, joj i nije tako privlačan. Također, smatra da je kvaliteta života kod nas bolja, barem što se tiče dijela da je život puno mirniji i manje stresan nego što je u velikom gradu.
– Manja sredina, kućica u prirodi i mirniji život – to je njezina želja i toj želji će se, obećala je samoj sebi, nakon globalne karijere i posvetiti. Mi joj želimo svu sreću i ne sumnjamo niti sekunde da će i u ovom području biti uspješna. Ipak, dokazala je da je nebitno jesi li muškarac ili žena, dokazala je da u svemu čega se čovjek “primi” može biti uspješan ako sam to dovoljno želi.
