Živimo u vremenu kada se gotovo sve vrti oko koronavirusa, kada se mnogi boje za svoj opstanak. Informacijama o epidemiji, mjerama, preporukama, ograničenjima i novim privremenim zakonima obasipaju nas sa svih strana.
Ipak, obitelj Kovačević, o kojoj smo već pisali i čiju ste lijepu životnu priču imali prilike upoznati prošle godine, ne predaje se crnilu samo tako. Iz njihove se kuće i dalje čuje mnogo dječjih glasića, smijeh, radost.
Podsjetimo, njihova obitelj broji devet članova, čak šestero braće i jedna sestra čine ovaj obiteljski dom boljim mjestom za život. Rafael, Kristiano, Ivan Pavao, Gabriel, Antun, Marija Faustina i najmlađi Mihael koji će ove godine prvi puta doživjeti čari Uskrsa, sa svojim roditeljima Katarinom i Ivicom.
– Uskrs u našoj obitelji uvijek je radostan! Kod nas je uvijek veselo, živahno i glasno. Bogu hvala što imamo veliku obitelj, pa ćemo i ovaj Uskrs dočekati svi zajedno u radosti i veselju – poručuju.
Otkrili su nam kako pripreme za Uskrs traju tijekom korizme. Tih dana nastoje intenzivnije promišljati o sebi, pitaju se: Kakav sam?, Kakav bih želio biti?, Kakav bih trebao biti? Prilika je to da zastanu i razmisle o životu. Tada osvijeste kako je život prolazan.
– Važno nam je da prije svega Uskrs dočekamo duhovno spremni, a to postižemo zajedničkim odlascima na svetu misu, stariju djecu potičemo da propituju savjest i ispovijedaju se, da pomažu jedni drugima, da imaju razumijevanja jedni za druge. U tome se trudimo da im, mi roditelji, budemo primjer. A svima zajedno, u tome nam je Isus najbolji primjer – smatraju.
Prvo, kako kažu, pripremaju i ukrašavaju dušu, zatim dom. Duhovni filmovi, prigodni dječji animirani te oni poput Pasije ovih su dana na repertoaru u kući Kovačević.
– Djeca su nam vrlo kreativna, od najmanjeg do najvećeg, pa njima prepuštamo dosta toga. Crtaju, izrezuju, lijepe, boje i na kraju uvijek nešto lijepo stvore. A naravno tu je i tradicionalno farbanje pisanica, na starinski način, koje bojimo kuhajući u ljusci luka – pričaju nam.
“Obitelj na okupu naše je najveće bogatstvo.”
Glede ukusnih zalogaja, mama Katarina potrudi se kako stol ne bi bio prazan. Na njemu će se, tako, naći mađarica, medena pita, krašuljci, kuglof, pogačice sa sirom, kovrtanj i ostale vrste kolačića. U blagdanskoj košari – koju inače svake godine nose u crkvu na blagoslov, ali će ove godine isto u vlastitom domu uz molitvu i svetu vodu učiniti tata Ivica – bit će, pak, šunka, jaja i kruh obliku pletenice, odnosno kovrtanj.
– Blagdan Uskrsa najveći je kršćanski blagdan koji nam iznova ulijeva nadu i radost. Nadu da poslije svih naših problema, nevolja i bolesti uvijek dolaze rješenja, prilike i zdravlje. I radost da nakon svega što smo proživjeli, ma koliko god nam bio težak ovaj život, ovaj križ koji trenutno nosimo, da nam Isus želi dati ono što nam je najpotrebnije. A to su vjera, mir i ljubav. Vjera da iza svakog Velikog petka dolazi Uskrs. Obitelj na okupu naše je najveće bogatstvo, da budemo u zajedništvu jedni s drugima. Premda ovaj Uskrs nećemo posjećivati bake i djedove, kumove i prijatelje kao inače, svima ćemo se javiti da im čestitamo Uskrs – sigurni su Kovačevići.
Svoju djecu, njih sedmero, trude se učiti kršćanskim vrednotama, ali, dodaju, zapravo puno više oni uče od njih, posebice o bezuvjetnoj ljubavi i praštanju.
– Našu djecu učimo da je Isus puno trpio, da je bio mučen, umro na križu, da je veliku cijenu platio da bi nas otkupio od zla, grijeha i vječne smrti. Da je svojim uskrsnućem pobijedio smrt, da bi i nas na kraju ovog života poveo u vječni život. Oni to jednostavno žive, lakše prihvaćaju, lakše praštaju… U jednom trenu se posvađaju i ljute, ponekad i potuku, a već za par minuta igraju se i lijepo razgovaraju kao da ništa nije bilo. I nama je to primjer da se ne zadržavamo u srdžbi, ljutnji i okovima nepraštanja, nego da praštamo jedni drugima, koliko god to bilo teško učiniti. Da ljubimo jedni druge i da praštamo jedni drugima, unatoč svemu, i uvijek. Poput Isusa, da u nama „umre“ sve ono loše, a „uskrsne“ dobro. A to je vrlo važna poruka Uskrsa – vjeruju.
Kao što je općepoznato i u ovoj priči rečeno, zdravstvena i društvena situacija onemogućava ih u slavljenju na potpuno tradicionalan način. Najveća je razlika, dakako, što neće biti odlaska na svetu misu.
– Prisustvovat ćemo svetoj misi uz televizijski prijenos. Tako činimo i dane uoči Uskrsa, znači od Velikog četvrtka pa do Velike subote. Od mise ne odustajemo ni u ovakvim okolnostima. Bude to ponekad nalik na mali cirkus jer imamo malog Mihaela koji je sada u fazi puzanja, pa ga stalno lovimo. Djeca isto nisu pažljiva kao u crkvi, sve je nekako opuštenije. No, trudimo se da djeca shvate da ovo nije vrijeme kada više ne moram na misu, već da je bitno biti u zajedništvu s Bogom, kojega najsnažnije susrećemo upravo na svetoj misi. To je Otajstvo u kojem prebiva živi Isus – uglas govore.
Što je za obitelj Kovačević bit Uskrsa?
Pitate li se kako će točno ova obitelj provesti sutrašnji dan, tj. sami Uskrs, evo detaljnog, bogatog rasporeda.
– Slavlje ćemo na Uskrs započeti svi na okupu prateći misu u našem dnevnom boravku. Tata Ivica imat će ulogu blagoslivljanja hrane. Nakon toga imat ćemo uskrsni doručak: šunka, jaja, kruh, kolači, pisanice, sve će to biti na stolu. Kasnije ćemo uz igru i pjesmu provesti vrijeme, slaviti uskrsnuće Isusovo u duhu katoličke vjere. Sve ono što ne možemo više u crkvi, doma možemo. Mise i dalje ima, molitva i dalje treba biti prisutna u našim obiteljima jer je upravo molitva ono što hrani naše srce. Riječ Božja, koju inače slušamo u crkvama, sada je potrebna više no inače, bit će čitana u našim domovima, jer nas ta riječ hrabri, tješi i potiče na dobro – prepričavaju, dodajući kako su u kutu blagovaonice stvorili kutak za molitvu gdje se povremeno mole.
Bit Uskrsa za ovu obitelj jest spoznaja da su svi ljubljena djeca Božja, da za svakoga Bog ima plan i da su mu svi dragi.
– Najveći simbol Uskrsa i simbol naše vjere jest križ, križ koji svoju vrijednost ima u svojoj vertikali koja se očituje u ljubavi prema Bogu, i u svojoj horizontali koja se očituje u ljubavi prema svakome čovjeku – riječi su njihove, na koje dodaju.
– Iako nam je tradicija u drugom planu, na Uskrs se ponekad zaigramo tucanjem jaja, ali je tada problem tko će tolika porazbijana jaja pojesti – s osmijehom zaključuju.
