Svega tri dana ostala su do velikog koncerta legendarnog Željka Bebeka u dvorani Fran Galović u Koprivnici. Svevremenski glazbenik svojim je radom oduševio niz generacija, a iznimka nije bio niti nastup na otvorenju Ljeta na Zrinskom 2017. godine.
– Pokazalo se kako postoji tajna veza između koprivničke publike, mene i mojeg benda. Taj me koncert oduševio, jedva sam dočekao novu priliku – kazao je Bebek za ePodravinu.
Član benda je i njegov sin Zvonimir kojega publika jednostavno obožava. Iako je isprva, mogli bismo reći Bebekov nasljednik, fokus postavio na sport, u njegovu je životu došlo do naglog zaokreta prema glazbi. Svaki je nastup oca i sina prekrasno iskustvo, prepuno emocija za obojicu.
– U početku sam ga pokušao savjetovati. Ali ubrzo sam shvatio da otac nije dovoljno jak autoritet, da djeca imaju svoje želje i način putovanja kroz život, posebno kada je glazba u pitanju. Ipak, vjerujem da svojim primjerom djelujem na njega. Glazbu je, kao i ja, prihvatio puna srca, s puno ljubavi i emocija te sa željom za dokazivanjem – uz osmijeh kaže najstariji Bebek koji je najmlađeg, prepričava, upisao u zagrebačku Rock akademiju.
“Pjevači nizom nota nastoje iskazati emocije i prenijeti ih publici. Uvijek sam pokušavao donijeti nešto novo.”
Početkom svoje karijere Bebek smatra izdavanje prvog singla, pri čemu prijašnje razdoblje u trajanju od 10-15 godina vidi kao zagrijavanje. Krenuo je s čvrstom vjerom kako će život posvetiti glazbi, a gledajući iz današnjeg kuta može reći kako mu se ispunila životna želja. Naravno, velik dio uspješna života obilježilo je Bijelo dugme, nakon kojega je izgradio uspješnu solo karijeru. U niz jako važnih osobnih suradnika, ali utjecajnih i na hrvatsku glazbu općenito, uvrstio je pokojnog Đorđa Novkovića, zatim Zrinka Tutića i Miroslava Rusa, dok je u sadašnjoj fazi nezaobilazno spomenuo Branimira Mihaljevića te Faju Buljubašića i Nenada Ninčevića. Naravno, naglasio je i važnost diskografske kuće Croatia Records koja objavljuje sve njegove radove.
– Bijelo dugme više ne postoji kao bend, ali postoje divna sjećanja. Na svojim koncertima, pjevajući tadašnje pjesme, vidim kako stariji, ali i mlađi vrlo rado poslušaju pjesme iz starih vremena. To je osnova za moju karijeru, za povijest glazbe u Hrvatskoj i šire – ispričao je.
Bebekova dugovječnost podrazumijeva život kroz četiri-pet desetljeća. Hoće li netko poput pjevača poznatog po, primjerice, pjesmama Sinoć sam pola kafane popio, Da je sreće bilo ili Ono nešto naše, zaraditi titulu svevremenskog glazbenika, ostaje za vidjeti.
– Nije potrebno uspoređivati današnju s nekadašnjom glazbom. Važno je postojanje novog glazbenog izričaja. Neponovljive su sedamdesete ili osamdesete, ali to nije samo kod nas, već posvuda, kako u glazbi, tako u ostalim oblicima umjetnosti i kulture. Dobro je što sve teče, mijenja se. Nove stvari bore se za ulazak u povijest te ostavljaju dovoljno prostora starima da je predstavljaju – mišljenja je.
A kako je on uspio opstati uslijed svih promjena, zadržavajući uvijek relevantan, a danas kultni glazbeni status?
– Svaki je umjetnik predodređen za pristup u kojemu su najvažnije emocije. Pjevač nizom nota nastoji iskazati emocije i prenijeti ih publici. Neovisno o tome je li mu prateći bend simfonijski orkestar, tamburaški sastav ili rock bend, pjevač je taj koji daje boju koja hoće ili neće ostati. Hvala Bogu, ja sam u karijeri pravilno birao suradnike ili vrijeme objavljivanja. Uvijek sam pokušavao donijeti nešto novo – zaključio je Bebek.
Ne sumnjamo kako će novo, nezaboravno iskustvo priuštiti i u subotu!
