Nakon što se na koprivničkim bazenima utopio osmogodišnji dječak, cijela je Podravina u šoku, a da ne govorimo o djeci.
Upravo se iz razloga, da bi roditeljima savjetovala kako pomoći djeci nositi se s teškom situacijom, putem svojeg Facebook profila javnosti obratila psihologinja Ida Šipek, ravnateljica gradskog vrtića Tratinčica.
Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:
Danas se dogodila prevelika tragedija. Sa smrću se ljudi teško nose, ponekad čudno reagiraju. Posebno kada je riječ o mladom biću. Imam potrebu pisati jer su se pojavili svakakvi komentari. Čuđenje, žalovanje i naravno optuživanje. Kada se dogodi nešto loše, u ljudskoj je prirodi tražiti krivca jer mislimo da će biti lakše ako se pravda zadovolji, a krivca kazni. A recite mi: tko je želio da dijete umre? Ovo je situacija u kojoj je svakome teško na njegov i drugačiji način.
Čujem svog sina kako komentira s prijateljima, ispituje. I njih je to pogodilo, kao i mnoge.
Zato roditelji, slijedeći redovi su za vas:
Pustite da vam dijete priča o tome koliko ima potrebu, nemojte ga prekidati, umanjivati, izbjegavati jer je važno da izverbalizira sve svoje misli i strahove.
Ono što vas pita, konkretno i otvoreno odgovorite. Moguće je da dijete osjeti nesigurnost, bilo za sebe ili druge, pa mu obratite više pažnje, imajte neke zajedničke aktivnosti, grlite se, družite i radite s djetetom ono što inače voli.
Neka se vrati svakodnevnim aktivnostima čim bude željelo. Važno je i da mu date do znanja da je budućnost pozitivna (nekad se jednostavno događaju nesretni slučajevi, ali uglavnom možemo biti sigurni).
Reagirati mogu na mnogo načina. Dijete može imati različite strahove, može se opirati od odvajanja od roditelja, odbijati spavati samo. Javiti se može i tuga, samookrivljavanje, ljutnja ili čak agresija. Na misaonom planu može se javiti rastresenost, zamišljenost, pad koncentracije, postavljanje pitanja o smrti i životu ili stalno ispitivanje i pričanje o događaju.
Na tjelesnom planu dijete može imati problema sa spavanjem, bolove u trbuhu, mučnine, gubitak apetita ili prejedanje, umor.
Moguće su i promjene u ponašanju kao pretjerana ovisnost o odraslima, mokrenje u krevet, tikovi ili gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti.
Svako dijete reagira drugačije. Pratite svoju djecu i budite uz njih.
Iskrena sućut.
