Kupci koji razmišljaju “zeleno” i traže proizvode koji nisu štetni za okoliš, bilo da se radi o načinu proizvodnje, potrošnje ili odlaganja, trebaju obratiti pozornost na oznake i etikete na proizvodima koje kupuju.
Eko oznaka. Odnosi se na utjecaje proizvoda na okoliš tijekom njegova “životnoga vijeka” – od proizvodnje do odlaganja. Većina kompanija mora imati individualne dozvole (za proizvodnju i distribuciju) i zadovoljavati stroge uvjete u smislu ekoloških utjecaja koje njihov proizvod može imati tijekom svoga životnoga vijeka.
Energetska oznaka. Odnosi se na sustav vrednovanja proizvoda koji imaju minimalan učinak na okoliš u smislu energetske učinkovitosti (potrošnja, iskorištavanje, štednja). Kućni aparati, odnosno bijela tehnika (zamrzivači, hladnjaci, perilice rublja, perilice posuđa, pećnice), električne žarulje i klimatski uređaji pripadaju toj kategoriji proizvoda. Skala se kreće od oznake A do oznake G, s tim da je A najbolja ocjena.
Zelena oznaka. One su napravljene s ciljem da konzumenti mogu lakše odabrati proizvode koji okolišu štete malo ili nimalo. Nažalost, one čestu znaju biti nejasne i zbunjujuće, naročito po pitanju preporuka i podataka koji potvrđuju da se radi o zelenom proizvodu. Tvrtka koja na proizvodu navodi da je blag za okoliš ili prirodu mora poduprijeti tu tvrdnju i čvrstim činjenicama.
Oznaka organskog porijekla. Značenje riječi “organsko” definirano je zakonima. Organski uzgoj hrane je jasno određen pravilima i normama o tome koliko i kakvih pesticida i gnojiva se smije koristiti tijekom proizvodnje. Organski standardi primjenjuju se, pored hrane, i na tekstil, kozmetiku, drvnu industriju, itd.