Kada ste nogometni trener život vas može odvesti na sve strane svijeta, na sve kontinente, bili to Sjeverna ili Južna Amerika, Afrika, Australija, Antartik, Europa ili Azija. Popričali smo s nogometnim trenerom koji je proveo pet mjeseci u Saudijskoj Arabiji, danas obećanoj zemlji za one koji žele zaraditi koji euro više. Vjekoslav Vučeta danas je trener Podravca iz Virja i ispričao nam je kakva je dolje klima, uvjeti, koje su radne navike igrača i pod kojim uvjetima bi opet prihvatio takvu ponudu.
– Ukazala se prilika jer je trener Frančić, koji je već proveo godinu dana u Saudijskoj Arabiji, trebao pomoćnika. Poznajem gospodina Frančića dugi niz godina, zajedno smo radili i u Podravcu, on me je pozvao, a ja sam ponudu prihvatio. Takva sam osoba da mi je to predstavljalo izazov, zanimalo me je kakav je život tamo i kakav je nogomet tamo. U Arabiji sam bio u jesenskoj polusezoni 2012. godine – započeo je Vučeta.
Klub u kojem je bio pomoćnik Frančiću zove se FC Hetten. Natjecali su se u Prvoj ligi koja se tako zvala, iako je zapravo bila druga liga. Kod njih postoji Profesionalna liga, najjači rang, pa zatim Prva liga i Druga liga, koje su zapravo druga i treća po rangu.
– Sjedište kluba, tereni i svlačionice nalaze se u gradu Samtahu gdje smo bili i smješteni. Utakmice smo zbog nedostatka propisanih uvjeta za drugu ligu igrali u Jazanu, gradu koji je 70 km udaljen od Samtaha. Najbliže gostovanje bilo je udaljeno 300 kilometara, jedino smo tamo putovali autobusom, sve ostalo putovalo se avionom. Iako, može se reći da smo cijelo prvenstvo igrali u gostima. Navijači su nas pratili, stadion od 7 tisuća mjesta bio je uvijek pun, glasno se navijalo i atmosfera je bila vrhunska – prisjeća se Vučeta.
Priča nam kako je većina igrača znala engleski i nije bilo previše problema u komunikaciji. Cijelo vrijeme uz sebe su imali prevoditelja. Naglašava kako je njihov klub bio smješten na samom jugu zemlje, na granici s Jemenom, na području koje nije toliko razvijeno i moderno kao što je sjeverniji dio Saudijske Arabije.
– U klubu su bili domaći igrači, stranci u toj ligi nisu dozvoljeni, a bilo je nekih igrača koji su igrali u višoj ligi pa su se vratili u klub. Uvjeti su fenomenalni, infrastruktura je na visokoj razini, taj klub ima za koplje bolje uvjete nego naš Slaven Belupo. Svi klubovi u toj drugoj ligi imaju bolje uvjete nego većina naših prvoligaša, od terena preko bazena do rasvjete – rekao je Vjekoslav Vučeta.
Što se tiče igrača, u usporedbi s našim prvoligašima, tek jedan dva igrača mogla bi igrati našu prvu ligu, ali uz dosta poteškoća. Njihovi igrači nisu previše motivirani za trening, igraju više iz zabave. Godinu dana prije Vučetina dolaska, ekipa je bila neozbiljna, posebno što se tiče dolaska na treninge.
– Tek kroz razgovore i individualni pristup s igračima uspjelo im se djelomice pojasniti da je važno dolaziti na treninge, da imaju potencijala za bolje rezultate. U vrijeme kad sam ja bio tamo, odaziv na treninge bio je odličan. Međutim, lakše je stručnom stožeru prilagoditi se igračima, nego obrnuto. Tamo je, naprimjer, nezamislivo da se oni ne mole nekoliko puta na dan. Tako na poluvremenu trener ima jako malo vremena za taktičke upute jer se igrači na poluvremenu odmah počnu moliti – izjavio je sa smiješkom Vučeta.
Stručni stožer na čelu s Frančićem i Vučetom na raspolaganju je imao privatnu kuću u kojoj su bili smješteni. Njihova kuhinja je raznolika, osim svinjetine, ima svega, a najviše se jede riba. Najčešće su izlazili u grad na večeru.
– Tamo je cijeli dan temperatura preko 40 stupnjeva Celzija, tek se preko noći spusti na 30. Kako dolazi kalendarska zima, klima zahladi pa se spusti na ”samo” 32 stupnja Celzija po danu. Tako je na jugu države, sjeverniji dio Saudijske Arabije klimom je sličniji našem podneblju. Sjećam se kad smo išli igrati na sjever, cijeli trenerski stožer došao je u kratkim rukavima jer nismo očekivali promjenu vremena. Stigli smo na sjever i dočekala nas je hladnoća i kiša pa smo išli kupovati duge rukave – prisjeća se Vučeta.
Angažman u Saudijskoj Arabiji nije potrajao predugo, naime cijeli stožer dobio je otkaz iako su osvojili prvo mjesto na polusezoni. Sada, nakon što je prošlo nekoliko godina, svjesni su da klub zapravo nije mogao ispratiti uvjete koji su bili potrebni za najviši rang natjecanja, stoga je najjednostavnije rješenje bilo uručiti otkaze stučnom stožeru.
– Nakon što je završila cijela sezona, Hetten je završio na šestom mjestu, a sezonu poslije ispali su u treću ligu. Kroz te dvije sezone postalo je vidljivo da uprava kluba nije bila spremna na ligu više. Financijski nije bilo upitno, međutim profesionalizam i odricanje koje zahtijeva prva liga bila bi preveliki zalogaj za klub i igrače – rekao je Vučeta.
Našalio se kako o puštanju duge arapske brade nije razmišljao, a što se tiče Arapa kao ljudi, njih nikada nećete vidjeti da rade prljave poslove, oni žive komotno. Svi su oni na pozicijama iza stolova, u uredima. Kada se nešto dogovarate s njima, gledat će vas u oči i klimati glavom, a poslu će prionuti tek nakon desetak dana.
– Iako sam tamo proveo samo 5 mjeseci, to mi je bilo dovoljno kako bih shvatio neke stvari. Doma su me čekali sin Jakov, koji danas ima gotovo sedam godina, i žena Jasna. Svaki dan vidjeli smo se preko Skype-a, ali nije to ono pravo. Da mi se danas pruži prilika kao tada, prihvatio bih je samo ako bi moja obitelj mogla biti sa mnom. Svaki grad je daleko od kuće kada obitelj nije s vama – zaključio je Vučeta.
U svojim vitrinama ima dva naslova prvaka Četvrte lige, u sezoni 2006./2007. naslov je osvojio s Podravcem iz Virja, a 2014./2015. naslov je osvojen s ekipom Kalinovca. Naslovi su osvojeni na domaćem tlu, u Hrvatskoj, gdje ih je proslavio uz svoju obitelj. Nikakav naslov ni nikakav trofej ne može zamijeniti ljubav vlastite žene i osmijeh sina Jakova.